Video igrice krivili su za uništavanje morala, radnih navika i koncentracije školaraca, no nedavnim je istraživanjima otkriveno da imaju i dobre strane.

Istraživanjem Sveučilišta u Rochesteru utvrđeno je da igranje video igrica, naročito onih akcijskih kao što je Halo, igraču može poboljšati vid, pozornost i sposobnost istovremenog obavljanja više zadataka. Istraživanje je objavila publikacija “Kognitivna znanost” u sklopu interdisciplinarne revije Wiley koja navodi saznanja dviju skupina kirurga koji vrše laparoskopske zahvate, od kojih je jedna skupina igrala video igrice, a druga nije. Pokazalo se da su igrači video igrica u kraćem roku završavali operacije i manje griješili od kirurga koji nisu igrali igrice.

Lauren Sergio, neuroznanstvenica sa Sveučilišta York u Torontu, za američku je radio postaju NPR izjavila da je kod iskusnih igrača uglavnom aktivna kora prednjeg dijela mozga, što je potvrdila snimkama mozga, te da je kod onih koji ne igraju u istim zadacima aktivnija kora parijetalnog režnja. “Oni koji nisu igrali morali su znatno više razmišljati i upogoniti više temeljnih centara u mozgu radi koordinacije očiju i ruku”, izjavila je Lauren Sergio. “S druge strane, igrači su se koristili manjim brojem centara u mozgu i to onim za napredne kognitivne radnje.”Video igrice su zabavne i igrača mogu u potpunosti zaokupiti pa ih zato ljudi mogu satima igrati. No, mogu li video igrice biti išta više od toga? Timesov John Tierney predlaže da se igrače video igrica okupi kako bi rješavali probleme stvarnog svijeta. “Igrači video igrica su posvećeni, usredotočeni i sretni”, izjavio je za Times Edward Castronova, profesor telekomunikacija na Sveučilištu u Indiani koji se bavi proučavanjem i stvaranjem internetskih igrica.

“Koliko bi poslodavaca to rado reklo za barem deset posto svojih zaposlenika?” “Mnoge aktivnosti u igricama nisu puno drukčije od radnih aktivnosti. Pratite podatke na ekranu, žurno određujete ciljeve i odabirete što treba kliknuti.”Iako niti jedna tvrtka nije uspjela ured pretvoriti u računalnu igricu punu zaposlenika, pokušaji već postoje. Tierney piše o Sparkedu, “mikrovolonterskoj” internetskoj stranici na kojoj se objavljuju izazovi neprofitnih organizacija, poput osmišljanja pet ideja za prikupljanje sredstava. Da ljudi posvete pet minuta svoga vremena tom zadatku, mogli bi neprofitnim organizacijama uštedjeti tisuće dolara koje bi utrošili na konzultante i ankete. Ima i drugih vrsta tehnologije, koje se često proziva za ometanje u radu, a pružaju važne podatke američkim vojnicima u Afganistanu i Iraku. Internetski servisi za instant poruke koriste se za razmjenu podataka između analitičara u zrakoplovnim snagama Sjedinjenih Država i mornaričkih jedinica koje ih upozoravaju na neprijateljske položaje i minirana područja uz prometnice. Analitičari, koji su odrasli na računalima i interaktivnim video igricama, koriste se mrežnom tehnologijom te prate video zapise s udaljenih područja kako bi stvorili “stalnu vezu koja je nužna za lociranje i napad na gerilske skupine i druge pokretne mete”, pisalo je u Timesu. Topnički narednik Sean Smothers, pomorski časnik za vezu koji odslužuje već peti rok u Iraku, hvalio je analitičare iako nikad nisu niti kročili na bojišnicu. “Meni je ova operacija bila primjer toga što bismo trebali činiti u budućnosti”, izjavio je za Times narednik Smothers. Ako je narednik u pravu, možda vrijeme provedeno pred ekranom i ne bude uzalud.

James Patrick Schmidt

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com