U sklopu tajnog programa pod nazivom “Olimpijske igre”, koji potječe još iz posljednjih godina predsjednikovanja Georgea W. Busha, Sjedinjene Američke Države opetovano izvršavaju napade najsofisticiranijim kibernetskim oružjem. Primjerice, napadaju računala koja nadziru iranske nuklearne centrifuge i uzrokuju njihovu nekontroliranu vrtnju.

Sjedinjene Američke Države s partnerom u tim napadima, Izraelom, koriste spomenuta oružja kao alternativu bombaškim napadima iz zraka. No SAD odbija priznati postojanje tog svog novog kibernetskog arsenala, a uostalom, nikada nije bilo javne rasprave o tome kada i kako koristiti kibernetska oružja. Predsjednik Obama postavio je većinu ovih pitanja tijekom jednog sastanka zatvorenog za javnost, kažu neki koji su mu prisustvovali, te potaknuo pomoćnike na to da budu što sigurniji u preciznost ciljeva kako mete slučajno ne bi postale iranske bolnice ili elektrane te da bi napadi bili usmjereni isključivo na nuklearnu infrastrukturu. “Bio je nevjerojatno usredotočen na potpuno izbjegavanje slučajne štete i žrtava”, izjavio je jedan dužnosnik, usporedivši raspravu o uporabi kibernetskog oružja s raspravom o uporabi bespilotnih letjelica Predator. Želi li SAD ozakoniti uporabu kibernetskog oružja kao tajnog načina borbe? Ili je to nešto što želimo ostaviti u pričuvi za ekstremne slučajeve? Jesmo li došli do točke u kojoj ćemo početi zahtijevati zakonsku zabranu njihovog korištenja?Naravno, kibernetsko oružje nije precizno poput bespilotne letjelice, a nema ni trenutačnu, užasavajuću razornu moć nuklearne bombe. U većini slučajeva kibernetsko ratovanje je hladno i nema prolijevanja krvi. Računala napadaju druga računala. Smatra se kako Kinezi svakodnevno napadaju američke računalne sustave te kradu poslovne i državne tajne. I Sjedinjene Američke Države čine to isto.

Krajem svibnja Iranci su izvijestili da su doživjeli još jedan kibernetski napad nazvan “Flame” (plamen), a kojim se, čini se, željelo doći do podataka iz određenih prijenosnih računala, navodno iranskih vođa i vodećih znanstvenika. No najnoviji razvoj u kibernetskom ratovanju tiče se invazije na računala koja upravljaju strojevima zahvaljujući kojima funkcionira cijela zemlj, upravo ono što smo naveli da je SAD napravio onim iranskim strojevima za centrifugu. “Netko je pregazio Rubikon”, rekao je general Michael V. Hayden, bivši ravnatelj CIAe opisujući uspjeh kibernetskih napada na Iran. General Hayden bio je pažljiv kako ne bi odao ulogu koju je pritom odigrao SAD, ali je dodao: “Sada imamo legiju i s druge strane rijeke. Nipošto ne želim nagovijestiti da to ima isti učinak, ali bar u određenom smislu priziva kolovoz 1945.” (mjesec kada je svijet po prvi puta svjedočio moći novog oružja ispuštenog na Hirošimu i Nagasaki). Ministar obrane Leon E. Panetta, ključni igrač u napadima na Iran, prošle je godine upozorio da će naš “sljedeći Pearl Harbor vjerojatno biti kibernetski napad koji će nam osakatiti elektroopskrbnu mrežu te sigurnosni i financijski sustav”. U ožujku je Bijela kuća pozvala sve članove Senata na tajnu simulaciju održanu na Capitol Hillu u kojoj je prikazano što bi se moglo dogoditi kad bi jedan uporan haker, ili državni neprijatelj, odlučio New Yorku ugasiti svjetla.

U toj simulaciji, jedan zaposlenik elektroopskrbne tvrtke otvori poruku e-pošte koju je navodno dobio od prijatelja, a zapravo se iza te krinke skriva napad u obliku niza malih katastrofa kojima kibernetski napadač pronalazi put do računalnih sustava koji upravljaju električnom mrežom New Yorka. Grad je u mrklom mraku, a nitko ne može pronaći uzrok kvara. Slijede kaos i pogibije. Vlada je organizirala ovu demonstraciju kako bi nagnala Kongres na usvajanje zakona kojim bi se omogućila savezna kontrola nad zaštitom računalnih mreža koje upravljaju najranjivijom američkom infrastrukturom. Nitko nije prozborio ni riječi o istinskoj pouci ove simulacije – kibernetski napadi razvijaju se brže od pokušaja obrane, što prilično nalikuje hladnoratovskom pojmu uzajamno zajamčenog uništenja. No kibernetski napadi nisu tako jednostavni. Zbog toga je obrana iznimno teška. Razvoj obrane i odbijanja napada možda ovisi i o tome kako će Amerika u budućnosti koristiti kibernetsko oružje. Hoće li ono postati sličnije bespilotnim letjelicama Predator koje je predsjednik toliko zavolio? Time bi se odaslalo jasno upozorenje da je SAD spreman djelovati. Jer jedna je država nedavno objavila kako će u sklopu vojske osnovati elitnu kibernetsku postrojbu. Ta je najava došla iz Teherana.

David E. Sanger