Upravo kao što odrasli imaju problema s tim kako odložiti iPhone, tako je on sada postao i omiljena igračka male djece od jedne, dvije ili tri godine.

Taj fenomen počeo je privlačiti pažnju mnogih stručnjaka za dječji razvoj. Natasha Sykes, majka dvoje djece iz Atlante, prisjeća se prvog puta kad je njena kći Kelsey, kojoj su tada bile jedva dvije godine, u ruke uzela suprugov iPhone. “Pritisnula je gumb i on se upalio. Sjećam se njenih očiju. Kao da je rekla Opa!”Roditelji su postali očarani njenom fascinacijom. Ali, kako pripovijeda Natasha, “onda je postala ozbiljna u vezi telefona”.Kelsey ga je znala tražiti. Zatim bi plakala sve dok ga ne dobije. “Kao da ga je stalno željela”, prisjeća se Natasha.Nedavno se dvogodišnjak Brady Holz nije dao izvući iz kuće u Chicagu. Njegova majka Kellie se žurila, ali Brady se ukopao i plačljivo uzvikivao “Mickey!” (U prijevodu: Ne idem nikamo dok ne pogledam crtić o Mickeyju Mouseu.)Njegova majka, veteranka u takvim obračunima, smjesta se prebacila na ono što je nazvala “sredstvom zajamčenog uspjeha”.“A što kažeš na Mickeyja na telefonu?”, predložila je.Podigla je sada potpuno mirno dijete u naručje, pokrenula crtić preko YouTubea na svom malom zaslonu iPhonea, smjestila dječačića u automobilsku sjedalicu, gdje je on veselo pjevao uz filmić svih 15 minuta koliko traje vožnja do vrtića.Proizvođač iPhonea Apple, svoj uspjeh gradi na uređajima koji su toliko jednostavni i intuitivni da čak i tehnološki zbunjeni pojedinci mogu naučiti kako njima rukovati, pa ima smisla da to mogu i sofisticiranija djeca. Dodirni sliku na zaslonu i nešto se dogodi. Što je zabavnije od toga?

Mnoge aplikacije za iPhone koje su dostupne na tržištu ciljane su izravno na djecu predškolskog uzrasta, a mnoge od njih etiketirane su kao “didaktičke”, poput one pod nazivom Toddler Teasers: Shapes, u kojoj djeca moraju označiti krug, kvadrat ili trokut, te Pocket Zoo, koja prikazuje snimke životinja iz zooloških vrtova diljem svijeta. Tu su i kartice koje uče djecu čitati i pisati te aplikacija “Wheels on the Bus” koja pjeva popularne pjesmice na brojnim jezicima. A tu je i nova aplikacija iGo Potty (“idem na tutu”), kojom se automatskim pozivom podsjeća dječicu da je vrijeme za tutu.Međutim, uz strah da će djetetu telefon pasti i tako se oštetiti, mnogi roditelji osjećaju krivnju jer djeci dopuštaju korištenje iPhonea.Pitaju se je li on doista obrazovno sredstvo ili samo pasivna zabava poput televizora. Američka akademija pedijatara već neko vrijeme savjetuje roditeljima da ne dozvoljavaju djeci gledanje televizije dok ne navrše bar dvije godine. Gwenn Schurgin O’Keeffe, pedijatrica i članica gore navedene akademije, rekla nam je da grupa konstantno propituje vlastite smjernice.“Uvijek pokušavamo razmotriti i najnoviju tehnologiju, no industrija mobilnih uređaja postaje toliko složena da se uvijek vraćamo za stol i pitamo se trebamo li za mobilne uređaje osmisliti zasebne smjernice”, rekla je i dodala, “trenutno ih smatramo jednakima televiziji”.

Jill Mikols Etesse, majka dvije djevojčice stare 3 i 8 godina koja živi pored Washingtona, vjeruje da njena mlađa kći puno bolje piše i čita od starije kćeri kad je bila tih godina, a taj napredak pripisuje iPhoneu i iPadu. Smatra da je njezina trogodišnjakinja naučila pisati složenice kao što su “vatromet” i “mjesečina” zahvaljujući aplikaciji koja se zove Montessori Crossword.No, Jane M. Healy, edukacijska psihologinja iz Vaila u Coloradu tvrdi: “Svaki roditelj koji smatra da program za pisanje u toj dobi ima obrazovnu svrhu ne shvaća kako funkcionira um predškolskog djeteta. Djeci je u toj dobi potrebno kretanje, aktivacija cijelog tijela i rukovanje brojim premetima, a ne neka opskurna tehnologija. Ne učimo čitati time što poredamo slova u riječ mačka. Čitati učimo slušanjem, razumijevanjem jezika.”Tovah P. Klein, upraviteljica Centra za razvoj predškolske djece fakulteta Barnard pri sveučilištu Columbia u New Yorku (gdje je zabranjeno korištenje mobilnih i drugih bežičnih uređaja), izražava zabrinutost da bi fiksacija na zaslon iPhona mogla ograničiti sposobnost djeteta da doživi ostatak svijeta.“Djeca su u toj dobi nevjerojatno znatiželjna i primjećuju baš sve”, objasnila je. “Ako su zaokupljena ovih zaslonom, onda ne vide, ne primijećuju i ne upijaju svijet oko sebe.”

Hilary Stout