Bit će to najveća datoteka biometrijskog indentiteta i zapanjujuća, složena zbirka 1,2 milijarde pojedinaca. No cilj je još radikalniji – digitalno povezati svakog Indijca sa silom rasta. Program će građanima omogućiti pristup socijalnoj pomoći, otvaranje bankovnog računa ili kupnju mobilnog telefona u izoliranom selu.

Pomoću iste moćne tehnologije koja je izmijenila privatno gospodarstvo Indije, vlada je osnovala malu tvrtku koja je pomoći u poboljšanju ili zaobilaženju spore birokracije koju su naslijedili iz prošlosti te izvući siromahe iz siromaštva. “Ovo što mi stvaramo važno je koliko i cesta”, kaže Nandan Nilekani, milijarder i računalni mogul kojem se vlada obratila za sastavljanje datoteke. “To je cesta koja će na neki način svakog pojedinca povezati s državom.” Program svakom građaninu dodjeljuje dvanaestoznamenkasti identifikacijski broj nakon digitalnog snimanja šarenice i otisaka prstiju, a čini se da je konačno pronađeno sjajno rješenje za osobito ukorijenjen problem. Naime, većina najsiromašnijih Indijaca, poput ovih u Kaldariju, zarobljeni su u seoskom identifikacijskom sustavu te im to otežava migraciju, koja je ključna za svako gospodarstvo koje se razvija. Projekt s identifikacijskim brojevima mogao bi smanjiti korupciji pa će korumpirani birokrati znatno teže krasti davanja iz usta potrebitih. Novi je sustav nazvan Aadhaar ili “početak”, a upotrebljavat će se u potvrđivanju identiteta bilo kojeg Indijca bilo gdje u zemlji unutar samo osam sekundi i to putem ručnog uređaja čija cijena nije visoka. Također bi mogao pomoći u izgradnji stvarnog građanskog sustava u društvu u kojem se identitet uglavnom posreduje putem kaste, srodstva i religije. Aadhaar će po prvi put svakom Indijcu pristupiti kao pojedincu. Indijsko je gospodarstvo drugo u svijetu po brzini razvoja, no više od 400 milijuna Indijaca živi u siromaštvu. Skupi sustav javne socijalne pomoći toliko je neučinkovit da postoje čitava skladišta prepuna žitarica koje trunu, a stopa pothranjenosti vrlo je blizu onoj afričkoj. Većina beneficija iscuri na privatno tržište prije nego što dođe do ruku gladnih. Prema mišljenju pristaša projekta identifikacije, tehnologija će ljudima omogućiti komunikaciju s državom neovisno o lokalnim vlastima. “Ne možemo poboljšati ljude”, kaže Ram Sevak Sharma, glavni direktor programa identifikacije, “no sustav možemo”.

Indijska je vlada stvorila vrlo neobičnu hibridnu instituciju – malen tim elitnih birokrata koji surađuju s veteranima Silicijske doline i najuglednijih tvrtkama iz Bangalorea koje se bave tehnologijom. Na projektu će ukupno raditi tek nekoliko stotina ljudi, a privatni će izvršitelji u rad uključiti i građane. Trošak izrade identifikacijskog broja iznosi tri dolara, a dosad je izdano preko 30 milijuna brojeva. Nandan Nilekani, glavni idejni vođa projekta, suosnivač je najpoznatije indijske tvrtke. Godine 1981. oni i njegovih šest kolega skupili su 10.000 rupija temeljnog kapitala, što iznosi oko 1100 ili 1200 dolara, te osnovali Infosys, tvrtku koja se bavi iznajmljivanjem usluga. Infosys je danas vrijedan 30 milijardi dolara i zapošljava više od 130.000 radnika diljem svijeta.Kako bi rukovodio ovim projektom, odstupio je s položaja predsjednika izvršnog odbora. “Ja sam poduzetnik unutar sustava”, pojasnio je. Ideja da bi poduzetnik kročio u vladu nekoć je bila nezamisliva. Danas pedesetšestogodišnji Nilekani odrastao je u vremenu kad je gotovo svaki oblik privatne industrije gušio Licence Raj, stari sustav koji je upravljao zatvorenim indijskim gospodarstvom, što je značilo da se poduzetništvom nije bilo moguće baviti. S vremenom je indijska tehnologijska elita promijenila i Indiju i svijet. Indija se prometnula u pozadinsku operativnu jedinicu svijeta, vodeći telefonske službe, naknade osiguranja, sastavljanje pravnih dokumenata i provođenje složene kvantitativne analize za investicijske banke. Kad je vlada odlučila stvoriti sustav jedinstvenog identificiranja, Nilekani je odmah prihvatio tu priliku. Iako su mu ponudili mjesto u vladi, dali bi mu ipak malenu i tajanstvenu upravljačku ulogu. “Ljudi koji nisu upoznati s tehnologijom ne razumiju koliko je ovo velika stvar”, kaže jedan dužnosnik.

Borci za prava na privatnost boje se da će vlada iskoristiti podatke radi praćenja građana, naročito jer u Indiji i nema važnijih zakona koji štite privatnost podataka. Baza podataka je, stoga, osmišljena tako da sadrži najmanji mogući broj podataka: ime, datum rođenja, spol i adresu. Kad netko pomoću broja pokuša utvrditi nečiji identitet, iz baze podataka stići će odgovor “da” ili “ne”. Mnogi utjecajni kritičari tvrde da je projekt skup (za sljedeću financijsku godinu u planu je ulaganje od 326 milijuna dolara, a projekt će trajati deset godina) i nepotreban jer postoje i jednostavniji načini da se uđe u trag korupciji. Savezna država Chhattisgarh u središnjoj Indiji pomoću pametnih je kartica drastično smanjila štetu i pronevjeru u prijevozu subvencionirane pšenice. No projekt uživa neobičnu potporu najviših slojeva državne vlasti. Pod jednim sjenovitim nadvožnjakom u New Delhiju beskućnici su se poredali na pobrojavanje. Vozač rikše Mohammed Jalil nema račun u banci pa ne može ni štedjeti.Ljudi poput njega imaju pravo na subvencije u obliku hrane, zdravstva i smještaja, no on do toga ne može doći. Jalil se nada da će pomoću Aadhaara moći otvoriti račun u banci. Mogao bi položiti vozački i kupiti mobitel. “Dobit ću identitet”, rekao je. “Dokazat će da sam ljudsko biće, da sam živ, da sam Indijac.”

Lydia Polgreen; Hari Kumar doprinio izvještaju