Godinama su kineski vođe gledali na milijune siromašnih radnika iz unutrašnjosti zemlje kao na motore brzorastućeg izvoza. Oni su dolazili u obalna područja, mukotrpno radili u tvornicama i proizvodili kućanske predmete za cijeli svijet.

Ovih dana radnici postaju ključno pitanje kineskoga gospodarstva na neki drugi način: moraju početi kupovati upravo te proizvode koje izrađuju i trošiti vlastite plaće na ruževe za usne i donje rublje, plastične vrtne stolice i plazma televizore. Dužnosnici ih smatraju potencijalnim pokretačem kineskog odmaka od nerazmjernoga gospodarskog modela koji se previše oslanja na inozemnu potrošnju. Neki od kineskih vođa, uključujući i premijera Wena Jiabaoa, godinama naglašavaju tu potrebu, a naročito otkad je globalna financijska kriza izvoz bacila na koljena. Međutim, Kinin prošlomjesečni potez da učini svoju valutu, juan, fleksibilnijom, kao i očigledna tolerancija vlasti prema nedavnim štrajkovima u tvornicama, koji su doveli do znatnog porasta plaća, znak je da su kineski vođe možda ozbiljni glede preustroja kineskoga gospodarskog modela. Prekid ovisnosti juana o dolaru znači da će vrijednost te valute vrlo vjerojatno porasti, zbog čega će kineski izvozni proizvodi postati donekle manje konkurentni na globalnom tržištu, ali će istodobno porasti kupovna moć kineskih potrošača. Nadalje, vladine mjere za poticaj rasta plaća siromašnih radnika (procjenjuje se da u gradovima živi oko 150 milijuna radnika doseljenika) također bi mogle potaknuti potrošnju, posebice ako porast plaća bude brži od inflacije. “Stav središnje vlade prema rastu plaća nesumnjivo je pozitivan jer se izravno veže uz procvat domaće potrošnje i gospodarski preustroj”, izjavio je Liu Cheng, profesor radnog prava na fakultetu Shanghai Normal. “Jako dugo je porast nadnica zaostajao za ekonomskim rastom, zbog čega je Kina bila prisiljena ovisiti o izvozu.”

Kineski vođe nemaju drugog izbora od preinake modela. Ako ni zbog čega drugoga, onda zato što presušuje izvor jeftine radne snage. Prema procjenama Ujedinjenih naroda, dio kineskog stanovništva u dobi između 15 i 24 godine već je dosegao svoj vrhunac i u sljedećem desetljeću nastavit će se smanjivati, čak i ako Kina promijeni svoju politiku jednog djeteta. Isto tako mladi radnici više nisu spremni mukotrpno raditi pod istim uvjetima koje su radnici prije desetak godina tolerirali. Analitičari smatraju da revalorizacija valute sama po sebi neće nužno smanjiti konkurentnost kineskih izvoznih proizvoda ili zauzdati kinesku ovisnost o izvozu. Od sredine 2005. do sredine 2008. godine juan je porastao za 21 posto u odnosu na dolar, no i kineski trgovinski višak sa Sjedinjenim Američkim Državama u istom razdoblju nastavio je rasti, u prosjeku za 21 posto. Posljednjih mjeseci kineske izvozne djelatnosti iskazuju snažne znakov e oporavka, a u svibnju je zabilježen porast od gotovo 50 posto. Kineski dužnosnici očito imaju dovoljno vjere u oporavak za nastavak promjena vezanih uz valutu. Osim izvoza, kineski gospodarski rast ovisi i o državnim ulaganjima, posebice izgradnji infrastrukture, što prema mišljenju nekih analitičara također vodi do velikih rizika. Korištenje subvencija i nagli porast zajmova kod državnih banaka tijekom gospodarske krize pomogli su Kini da se obrani od posljedica drastičnog pada. Međutim, manija zajmova pridonijela je inflacijskim pritiscima i brzom rastu tržišta nekretninama koji središnja vlada želi smiriti.

No učinkoviti projekti vezani uz infrastrukturu u doslovnom su smislu riječi put prema obuhvatnijem porastu plaća diljem Kine, a time i do veće domaće potrošnje. Eksplozija broja autocesta i željeznica u središnjim područjima u unutrašnjosti znači da tvrtke sada sve više osnivaju tvornice u tim područjima gdje su troškovi niži. Nekim radnicima iz unutrašnjosti plaće rastu u istom, ili čak višem, omjeru kao i radnicima u priobalnim područjima. Anne StevensonYan, voditeljica pekinškog ureda tvrtke za analizu kapitala Wedge MKI, kaže kako je u svom istraživanju provedenom na najmanje 15 tvrtki na području cijele Kine otkrila da su povišice u određenim mjestima u unutrašnjosti iznosile čak 30 posto, što je veća stopa rasta nego na obali. Međutim, ukupan iznos plaća i dalje je niži u unutrašnjosti zemlje, pa stoga sve više proizvodnih tvrtki ondje otvara pogone, čemu dodatno pogoduje činjenica da priobalna područja polako istiskuju tvornice u korist sofisticiranijih tvrtki. Teoretski, radnici više neće masovno odlaziti na obalu, a potrošnja će u unutrašnjosti zemlje porasti, što će dovesti do jednolikoga gospodarskog rasta cijele Kine.

Edward Wong; izvještavanju pridonijeli Jonathan Ansfield i Helen Gao