Kad je Marina Silva prije pet godina izabrana za ministricu okoliša, Brazil je skočio u očima svjetskih ekoloških aktivista. Silva je cijeli život posvetila zaštiti prašuma pa je njen izbor bio kao izbor pravnika koji se bavi zaštitom ljudskih prava za načelnika policije. No Silva je odstupila sa svoje dužnosti zbog – frustracije. Njen odlazak otežat će posao predsjedniku Luizu Ináciu Lula da Silvi koji mora javnost uvjeriti da se doista želi boriti protiv uništavanja šuma.

Brazil ima velik broj ministara, njih 35, stalne međusobne borbe su uobičajene, a Silva ih je, jednostavno, izgubila previše. Dilma Rousseff progurao je svoju ideju o gradnji hidroelektrane na Amazoni, ministar poljoprivrede dobio je bitku i zemlju oko Amazone za nove farme, izgubila je i bitku protiv genetski modificirane hrane, a nije uspjela ni odgovoriti vladu od nuklearne energije. A na kraju je došao Roberto Mangabeira Unger, profesor filozofije na Harvardu kojemu tepaju “ministar budućnosti”, koji ju je praktično izgurao s položaja i sada se bavi velikim infrastrukturnim projektima oko Amazone. Marina Silva je povlačenjem jedinog ispravnog poteza sačuvala svoju reputaciju, a može se i vratiti u Senat gdje može kritizirati i reći što god želi. Ona je toliko poznata da će biti teško naći joj zamjenu. Odrasla je u prašumi gdje su njeni roditelji proizvodili gumu, a čitati je naučila tek u tinejdžerskim godinama. To joj nije smetalo da završi fakultet i postane najmlađi brazilski senator 1994. godine. Prvi na popisu mogućih nasljednika je Jorge Viana, bivši guverner Acre, brazilske države u kojoj pripada područje Amazone. Ali Viana nije baš spreman preuzeti ministarstvo koje je gurnuto u stranu, osobito u vrijeme kad se uništavanje šuma ubrzava. Ako predsjednik ne pronađe dobrog kandidata bit će još jedan udarac njegovom zaklinjanju u zaštitu Amazone.
(Economist)