Kako bi zaštitila svoju trgovinu, Argentina je uvjetovala proizvođačima automobila koji svoje proizvode tamo plasiraju da u protuvrijednosti izvoze robu iz te latinoameričke države. Na nova pravila pristalo je 17 autokompanija. Tako će BMW od sljedeće godine iz Argentine izvoziti rižu, Porsche vino i maslinovo ulje, Chery voće, Hyundai orahe, a Mitsubishi mineralnu vodu.

Taj zahtjev Argentina nije stavila samo pred autotvrtke, već ga je uvjetovala i kompanijama iz drugih sektora pa je Adidas pristao na izvoz namještaja. Najbliži sličan primjer u Hrvatskoj je onaj Badela 1862. Otvaranjem tržišta u Kini Badel je uspio riješiti visoke zalihe vina, ali i steći poziciju za dugoročni plasman tako da je kineska vlada odlučila subvencionirati uvoz vrhunskih proizvoda kojih nema u Kini i tako, napunivši brodove na povratku u matične luke, sniziti troškove prijevoza. Domaći stručnjaci argentinsko rješenje načelno podržavaju napominjući da ono ovisi o snazi države i dogovoru dviju strana. Bernard Jakelić, zamjenik glavnog direktora HUP-a, ističe da kriza zahtijeva i generira katkad vrlo nekonvencionalne krizne mjere. “Ovo je za argentinsku ekonomiju i više nego stimulativno i profitabilno. No za takvo što mora postojati konsenzus ugovornih strana. Vjerojatno su te tvrtke procijenile kako im je manji gubitak pristati na uvjete Buenos Airesa nego izgubiti dio njima važnog tržišta”, naglašava Jakelić.

Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu napominje da je takva praksa u suprotnosti s međunarodnim konvencijama u trgovini jer se trgovina i kompenzacije ne smiju vezivati. “To je u načelu dobra ideja ravnopravnosti pomoću koje se razvijenije zemlje prisiljava da uzimaju robu od manje razvijenih iako to ne znači da je profitabilno. No prema propisima WTO-a, takva je praksa dopuštena samo za strateške proizvode i vojnu opremu. Argentina ima takvu trgovačku poziciju, interes BMW-a postoji pa on to može prihvatiti”, napominje Jurčić. Obojica smatraju da bi takva praksa bila teško ostvariva u Hrvatskoj. “S obzirom na naš ulazak u EU, držim kako bi to vrlo teško prošlo s europskim tvrtkama i zbog pravila zaštite tržišne utakmice i slobodne trgovine”, tvrdi Jakelić. Jurčić smatra da se u Hrvatskoj to izravno i javno ne bi moglo primijeniti. “U pregovorima da, ali kao pravilo ne”, zaključuje Jurčić.