Prosvjed protiv talijanskog premijera Silvija Berlusconija pod nazivom “No B-day”, održan u subotu uvečer u Rimu, okupio je 350.000 osoba pozvanih preko interneta, dok je jedan od organizatora prosvjeda Gianfranco Mascia kazao kako je na trgu bilo više od milijun osoba. Zanimljivo je što se, osim u Rimu, prosvjedovalo i u ostalim talijanskim gradovima, ali i u Sydneyu, Parizu, Barceloni i Bruxellesu. Ne pamti se kada je organiziran prosvjed u drugim zemljama protiv jednog premijera.

Sukob s industrijalcima
“Ljubičastoj revoluciji” pridružili su se neki političari, kao što je bivši protukorupcijski sudac Antonio Di Pietro, čelnik stranke Italija vrijednosti, ali prije svega mnogi intelektualci, glazbenici, pisci, glumci, redatelji i mnogo mladih. Berlusconi je tijekom 19-mjesečnog vladanja na čelu svoje četvrte vlade od kada je 1994. ušao u politiku polučio neke uspjehe, ali i izazvao protivljenja talijanskih gospodarstvenika. Posljednje sučeljavanje s Confindustrijom, udrugom talijanskih industrijalaca, zbilo se nakon podataka o porastu nezaposlenosti od 8 posto. Berlusconi je rekao kako je stalni radni odnos, koji je u Italiji sada gotovo nemoguće dobiti, “vrijednost u zaštiti djelatnika”. Predsjednica Confindustrije Emma Marcegaglia je na to poručila kako “nema povratka u nemoguću prošlost”. “Kultura stalnoga radnog mjesta je u Italiji stvorila samo probleme, od velikog broja nezaposlenih do stvaranja danguba u državnoj administraciji i rasta rada na crno”, izjavila je Marcegaglia. Berlusconijeva četvrta vlada može se pohvaliti rješavanjem problema otpada u Napulju, hvalila se privatizacijom propale avionske kompanije Alitalije, ali je li ta tvrtka spašena ili nije, tek će vrijeme pokazati. Javljaju se glasovi kako će biti prodana strancima, a sada stvara sinergiju s ruskim Aerflotom. Vlada je donijela odluku o pomoći bankama nakon propasti američkih i drugih svjetskih financijskih ustanova. No talijanskim bankama takva pomoć nije bila potrebna. Vlada je odobrila tzv. socijalnu karticu za siromašne umirovljenike, ali je vrlo mali broj koristi. Srednje i male tvrtke, koje su srce talijanskoga gospodarstva, izlaze iz krize premda mnoge propadaju. Za izlazak iz krize nije zaslužna vlada, već tvrtke koje se prijašnjih godina nisu zaduživale. Vlada, naime, nije povećavala porezni pritisak da pokrije državne troškove, no uspjela je izbalansirati ulaske i izdvajanja iz proračuna pa velik državni dug ipak nije povećan u ovo vrijeme ekonomske krize. Priljev u državnu blagajnu povećan je i zbog tzv. oprosta za vraćanje novaca koji je bio u inozemnim bankama, što je oporba ocijenila kao davanje mogućnosti mafijašima da nelegalno izneseni novac u inozemstvo legalno vrate u Italiju. No u Italiju se ipak vratilo 100 milijardi eura.

Bez novih poreza
Financijski proračun za 2010., o kojem će do 20. prosinca raspravljati parlament, iznosi 8,9 milijardi eura i predviđa paket socijalne pomoći, između ostalog i za zdravstvo. Dio novaca koji će ući u državne blagajne, oko 250 milijuna eura, dobit će se prodajom državnih nekretnina. U krizno vrijeme talijanska je vlada mogla donijeti i bolje mjere za poticanje ekonomije, ali je osnovno da nije uvodila nove poreze i prije svega da je pokrenula veliku reformu državnog sustava, smanjenjem i pojednostavljenjem birokracije. Osobe koje su dobile otkaz zbog zatvaranje tvrtki na platnoj su listi državne blagajne i primaju do 80 posto plaće koje su primali, za što je izdvojeno oko dvije milijarde eura. Ako će Berlusconi pasti, onda će to biti više zbog političkih, a manje zbog ekonomskih razloga.