Košmarni burzovni dani nisu napuštali investitore ni tijekom travnja. Ovogodišnji gubitak košarice likvidnih dionica veći je od 30 posto, promet ni u naznakama nije nalik prošlogodišnjem, dok se optimizam investitora i dalje mejri u nano jedinicima. Je li usprkos tome ipak moguć preokret trenda tržišta ili će ulagači s gorčinom priznati da je ovo prva tranzicijska godina koja će biti završena negativnim prinosom? Ako su ovdašnji ulagači početak protekle godine doživjeli kao jedan dugi medeni mjesec, ova godina ih svakako podsjeća na iscrpljujuću brakorazvodnu parnicu. Ne samo da su investitori registrirali rekordne gubitke već su i na ovim cjenovnim nivoima mnogi od njih morali konstatirati slabu potražnju koja nije mogla apsorbirati ponudu. Simbioza lošeg raspoloženja investitora i njihovih negativnih očekivanja dovela je vrijednost likvidnih dionica na vrijednosti s kraja 2006. godine što nije bilo dovoljno da pobudi interes postojećih, a kamoli novih investitora. I dok preokret trenda na tržištu često nastupi kada ništa ne sugerira da će se dogoditi, očigledno je da će se ipak morati promijeniti najmanje nekoliko faktora kako ovogodišnji prinos ulagača ne bi ispred sebe imao negativan predznak. Ključna pretpostavka efikasnosti svakog tržišta je povjerenje sudionika. Taj uvjet na tržištu kapitala dobiva još više na značenju kada se ima u vidu nevelika educiranost sudionika u zemaljama u tranziciji. Gubitak povjerenja kod ulagača kao posljedicu nosi preispitivanje cijelog procesa trgovine i obično vodi apstiniranju sudionika. Taj fenomen nije stran ni najrazvijenim tržištima kapitala, a svjetska je financijska kriza samo posljednji od njegovih pojavnih oblika. Masovno razočaranje ulagača, proisteklo iz spoznaje da posjeduju investicije koje nisu ni nalik onome što su očekivali, dovodi do spiralnog efekta koji podriva i prinos zdravih ulaganja i urušava temelje financijskog sistema.
(B92)