Hodajući Državnim sveučilištem u Montani, fitopatolog David Sands kaže da snježni pokrivač na obližnjim planinama krije iznenađenje.

Glavni krivac za snijeg, kaže Sands, živući je organizam, bakterija “pseudomonas syringae”. U posljednjih nekoliko godina Sands i drugi znanstvenici prikupljali su dokaze da poznati sojevi bakterija, koji se obično pojavljuju na usjevima, imaju utjecaj na neistraženi sustav vremena. Čini se da je ideja dobro prihvaćena, no o proširenosti tog fenomena i dalje se raspravlja. Znanstvenici su navedene bakterije pronašli u velikom broju na lišću niza domaćih i neoplemenjenih biljaka i na svim lokacijama koje su istraživali – u Montani, Maroku, Francuskoj, Yukonu, čak i u davno zaleđenim područjima Antarktike. Pronašli su ih i u oblacima, potocima i kanalima za navodnjavanje. U istraživanju prevedenom na nekoliko planinskih vrhova u Montani 70 posto ispitanih snježnih kristala formiralo se oko jezgre bakterijske tvari. Neke bakterije napadaju biljke pomoću zamrzavanja. Proizvode proteine koji potiču zamrzavanje na višim temperaturama nego što je uobičajeno, a led koji nastaje oštećuje biljku, omogućujući bakteriji pristup potrebnim hranjivim tvarima. Upravo je ta sposobnost zaleđivanja vode na temperaturama višim od uobičajene temperature zaleđivanja navela Sandsa i druge znanstvenike na razmišljanje o tome da su bakterije dio dosad neistraženog sustava. Nakon što se bakterije nasele na biljku i razmnože, kaže Sands, mogu se raspršiti zrakom poput aerosola gdje potom omogućuju oblikovanje ledenih kristala (koji se tope dok padaju prema zemlji i pretvaraju u kišu) na višim temperaturama od prašine ili mineralnih čestica koje također mogu sačinjavati jezgru ledenih kristala. “Kiša je mehanizam koji pokreće te promjene”, izjavila je Cindy Morris, fitopatologinja s Francuskoga državnog instituta za poljoprivredna istraživanja koja se bavi proučavanjem tih bakterija. Sposobnost bjelančevina u bakteriji da proizvedu snijeg već je odavno poznata.

Na skijaškim terenima raspršuju se zajedno s vodom pomoću topa kako bi nastao snijeg, a koriste se i u stvaranju kišnih oblaka. Jedna bakterija može proizvesti dovoljno molekula bjelančevina da nastane tisuću snježnih kristala. Znanstvenici vjeruju da postoje i druge bakterije i gljivice koje imaju istu funkciju. Roy Rasmussen, znanstvenik koji se bavi fizikom oblaka pri Državnom centru za atmosferska istraživanja, kaže da su istraživanja koja uglavnom vode fitopatolozi ponovno privukla pozornost atmosferskih fizičara u istraživanju bakterija kao uzroka kiše. Međutim, na neka važna pitanja još ne postoji odgovor. “Teorija je opravdana”, kaže Rasmussen. “Pitanje je je li koncentracija bakterija u atmosferi dovoljno velika da prouzroči učinak? Imam osjećaj da je to važan element za pojedine lokacije i vremenske uvjete, ali da nije globalna pojava. Nije to nešto što nam je svima promaklo.” Ako Sands s pravom ističe važnost bakterija, to bi značilo da može doći do uništenja vegetacije preopsežnom ispašom i sječom, čime može doći do smanjenja bakterija i pojave suše. S druge strane, budući da su bakterije obilne na pojedinim biljkama, a na drugima rijetke, sadnja odgovarajućih biljaka mogla bi pospješiti padaline. Istraživanja se nastavljaju. Engleski znanstvenici u oblacima uzimaju uzorke vode te analiziraju DNK mikroba koje u njoj izoliraju. Na Tehnološkom sveučilištu u Virginiji znanstvenici su analizirali DNK 126 sojeva bakterija kako bi uspostavili bazu podataka pomoću koje bi se ustanovilo geografsko porijeklo bakterija. Istraživanja bi mogla imati utjecaj na klimatske promjene. Sands kaže da se bakterije ne razvijaju na temperaturama višim od 28 stupnjeva Celzijevih. Da temperature predugo ostanu tako visoke, došlo bi do uništenja bakterija.“Ima tu još puno posla”, izjavio je Sands. “To je jedna duga i složena priča.”

Jim Robbins