Iscrpljujuće posljedice argentinske dužničke krize iz 2001. godine te devalvacije valute još uvijek se osjećaju. Dok su Grci glasovanjem 29. lipnja pokušali spasiti situaciju, možda bi im argentinski poučak mogao pomoći u daljnjim nastojanjima. Argentina se još uvijek nije vratila na globalno kreditno tržište. “Dug se nije sam sanirao”, kaže Jaime Abut, konzultant iz Rosarija, grada u blizini Buenos Airesa.

“Argentinu više nitko ne smatra ozbiljnom državom.” Ekonomisti kažu da su grčki izgledi još gori. Argentina je bila, a i danas je velik izvoznik poljoprivrednih proizvoda te ostvaruje višak u vanjskoj trgovini. Grčko se gospodarstvo uglavnom temelji na uslužnom sektoru, naročito turizmu, a Grčka svake godine bilježi trgovinski deficit. Usto, u vrijeme argentinske dužničke krize domaći je fiskalni deficit iznosio 3,2 posto BDPa, a grčki je lani iznosio 10,5 posto BDP-a, iako je gornja granica za zemlje članice Europske unije 3 posto. Što se postotka BDP-a tiče, grčki se dug kreće na 150 posto, što je znatno gore od argentinskih 54 posto. Međutim, možda je ponajveći problem Grčke u tome što se služi eurom pa stoga, osim ako ne dođe do ozbiljnog i dosad neviđenog isključenja iz eurozone, Grčka ne može devalvirati domaću valutu kao što je to učinila Argentina. Argentinsko je gospodarstvo od 2003. godine do danas raslo za preko 8 posto godišnje; ponovno Brazilu izvozi automobile, a i turizam je procvao. “Velik je problem Grčke taj što imaju jaku valutu, znatno jaču u odnosu na produktivnost”, kaže Eric Ritondale, ekonomist ovdašnje konzultantske tvrtke Econviews. Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, u želji da obuzda hiperinflaciju, Argentina je vrijednost pesa vezala uz američki dolar, a ta se strategija pokazala neodrživom zbog rasta kamatne stope na globalnom tržištu. Država je privatizirala manje industrijske grane, što je dovelo do rasta nezaposlenosti, ali i do povećanja gospodarske učinkovitosti. Međutim, do 1999. godine broj nezaposlenih i siromašnih strahovito se povećao. Kao i u Grčkoj danas, društveni su nemiri bili svakodnevna pojava. Samo je 2001. godine u Argentini bilo osam općih štrajkova, praćenih pljačkama i blokiranjem cesta. Argentinci su u valovima bježali iz domovine.

Osjećali su “kao da za njihovu zemlju više nema nade”, rekao je Daniel Kerner, analitičar Eurasia Group, tvrtke koja se bavi konzultantskim uslugama na području političkog rizika. Nakon što je vlada pala, a u deset se godina izmijenila četiri predsjednika, onaj peti, Eduardo Duhalde, konačno je 2002. godine devalvirao domaću valutu. Duhaldeov je nasljednik Néstor Kirchner započeo s ostvarivanjem novog gospodarskog modela koji se i danas provodi: slabljenjem valute radi jačanja izvoza i manjeg uvoza te fiskalnih i trgovačkih suficita. Pomogao je rast cijena poljoprivrednih dobara na svjetskom tržištu. Argentina, inače vodeći proizvođač soje, 2003. godine je povećala cijenu metričke tone sa 200 na 500 dolara. Grčka ne može očekivati sličan razvoj situacije, ali ekonomisti kažu da bi joj primjer Argentine mogao pomoći u pogledu restrukturiranja duga, to jest, u tome da njihov primjer ne ponove. Argentinska je vlada 2005. godine provela prvo od dva restrukturiranja duga. Nevladini strani ulagači, uključujući talijanske i japanske mirovinske fondove, izgubili su dvije trećine uloženih sredstava. Jedini kreditor kojem su sredstva u cijelosti vraćena bio je Međunarodni monetarni fond, kojem je Argentina dugovala 9,8 milijardi dolara. Otad od MMF-a više nije pozajmljivala sredstva. U Grčkoj su stroge mjere štednje glavni razlog društvenih nemira. Čak i da se Argentina uspije vratiti na globalna kreditna tržišta, analitičari smatraju da bi vjerojatno plaćala dvostruko veće kamate nego susjedni Brazil. No, unatoč svemu i zahvaljujući devalvaciji, argentinsko gospodarstvo i dalje raste. “Krajem devedesetih živjeli smo u strahu od gubitka radnih mjesta”, kaže Matilde Adorno (68), menadžerica tvornice muške odjeće Brukman, koja je preživjela krizu nakon što su radnici 2002. godine preuzeli vlast. “Danas imamo puno posla.” Argentina bi Grčku mogla poučiti i opasnosti fatalističkog stava. “Mnogi su govorili da se Argentina nikad neće oporaviti”, prisjeća se analitičar Kerner. “A to se nije dogodilo.”

Charles Newbery izvještava iz Buenos Airesa, a Alexei Barrionuevo iz Sao Paula u Brazilu te New Yorka