Jackie Hoffman prekopavala je košaru punu starog kruha te izabrala štrucu bijelog. Kao i prvih 50 ljudi koji su došli u pučko skladište hrane u Stocktonu to jutro, i Hoffman je bila nova u toj ustanovi.

No otkada je prošlog prosinca izgubila radno mjesto prodavačice u lokalnim novinama, nije uspjela naći posao u Stcoktonu, gradu koji ima najveću stopu zatvaranja radnih mjesta u zemlji i slabo tržište rada. “Više nemam sreće”, kazala je Hoffman, stišćući i mirišeći kruh, dodavši kako joj hrana samo odlazi te kako treba pomoć. Hoffman (55) jedan je od sve većeg broja korisnika “netradicionalnih” pučkih skladišta hrane diljem zemlje. Taj broj sve više uključuje bivše neovisne starije stanovnike, veći broj ljudi koji posjeduju kuće i sve veći broj ljudi koji su se prije nazivali “srednjom klasom” – oni koji nisu navikli uzrujavati se zbog cijene mlijeka. “Svakodnevno dobivamo pozive od ljudi se raspituju kako ondje mogu doći”, kaže Kristine Gibson, menadžerica pri okružnom pučkom skladištu hrane u Stocktonu. “A kada ih upitam gdje žive, daju adrese lijepih dijelova grada, tamo gdje biste vi ili ja željeli živjeti”, dodaje Gibson. Prema Odjelu za praćenje rada, u travnju smo svjedočili najvećem skoku cijena hrane u posljednjih 18 godina. Istovremeno je prosječna tjedna zarada, prilagođena sa stopom inflacije, pala sedmi mjesec uzastopce. Kako bi udovoljila rastućoj potražnji, Druga žetva, američka mreža pučkih skladišta hrane, pritisnula je zakonodavce da povećaju godišnji nivo financiranja za Hitni pomoćni program za hranu, poznatiji kao TEFAP, sa 140 milijuna dolara, na 250 milijuna godišnje. Anketa koju je provelo 180 pučkih skladišta hrane krajem travnja i početkom svibnja pokazala je kako je 99 posto njih doživjelo povećanje ljudi koji od njih traže hranu.