Već godinama oni su zamjetni modni dodaci mladih stanovnika gradova, odnosno pratilaca trendova, i to od Brooklyna do San Francisca. Obožavaju ih i zaljubljenici u Tokiju te Londonu. U Parizu je trebalo malo više od elegantnog bicikla da se ta moda primi, no sada je ona u samom centru pažnje.

Ovi probrani bicikli sa samo jednom brzinom kao da su posvuda – na kamenim pločnicima Maraisa, bulevarima u Latinskoj četvrti, sjevernom obronku Montmartea. Nalaze se u izlozima, na modnim snimanjima, u ženskim časopisima. Njihovi ljubitelji organiziraju utrke, skupne vožnje i polo utakmice diljem Pariza.Kao što se da i naslutiti, njihovi vlasnici su uglavnom studenti dizajna i klinci koji slušaju elektroniku, ali i mladi menadžeri, pustolovni umirovljenici te slobodoumni muškarci i žene iz svih područja života. Ovi bicikli znaju biti novi, ali i stari, skromni, kućne izrade, ali i svjetlucavi, tvorničke izrade, kao i oni kojima manevriraju uz skejtere iza Palais de Tokyo. Za razliku od nametljivog i natjecateljskog stava koji se često pripisuje američkim ljubiteljima bicikala, za vlasnike ovih bicikala može se reći da uživaju u životoljubivoj sceni Pariza, u kojoj su bicikli i znakovi društvenog statusa, ali vožnja bicikla je i aktivnost. Unatoč umišljenosti po kojoj je ovaj grad poznat, zajednica koja se razvila oko njih neuobičajeno je inkluzivna.“Nema tog elementa snobizma”, rekao je Bruno Zuzzé (33), osnivač Surplacea, kluba za bicikliste koji učestalo organizira skupne vožnje. Vlasnici ovih bicikala međusobno se pozdravljaju na ulicama “kao što su nekad činili motociklisti”, rekao je. Pignonfixe.com, internetski forum pokrenut 2007. godine kojeg mnogi smatraju žarištem francuskih ljubitelja starinskih bicikala, svakog mjeseca ima oko 50.000 posjetitelja, a stranicu mu pregleda dva milijuna osoba. Bruno Zuzzé, koji je također vlasnik tvrtke za web usluge, kaže da je prvi puta vidio ove bicikle na Manhattanu još 2007. godine, a vratio se u Francusku opčaran ljepotom njihovih čistih linija i odlučan u namjeri da oponaša Njujorčane. “Isprva nisam ni shvatio da se radi o biciklu s jednom brzinom”, priznao je. Korijene pariškog trenda doista nalazimo u New Yorku.

Poput Zuzzéa, mnogi Parižani koji su ljubitelji ovih starinskih bicikala kažu da su ih prvi puta vidjeli prije otprilike pet godina za vrijeme posjeta Manhattanu (newyorški gradski dostavljači već desetljećima jurcaju na njima) te se vratili u Francusku sa snažnom željom da si i sami nabave takvo prijevozno sredstvo. Budući da su ovi elegantni bicikli prijevozno sredstvo, ali u istoj mjeri i dizajnerski predmeti, čine se izuzetno prikladnim za Pariz i senzibilitet esteta koji čine toliki dio populacije toga grada. Dodatno, popularnost bicikala općenito ovdje je naglo porasla od uvođenja Vélib programa zajedničkih gradskih bicikala 2007., tvrde vlasnici biciklističkih trgovina. “Danas sjednete na jutranju kavu u kafić na ulici Canal St.Martin, i ne možete ne primijetiti mnoštvo bicikala”, rekao je Alexandre Billard, koji je također 2007. godine otvorio dućan biCyCle Store Paris u Trećem arondismanu. S obzirom da je ovo zemlja u kojoj se više od svega cijeni originalnost, podrijetlo je stvar ponosa. Mnogi ljubitelji starinskih bicikala izrađuju vlastite ljubimce od starih francuskih okvira, rekao je Thomas Courvalin (34), skromni odvjetnik i osnivač stranice pignonfixe.com. Dodao je da moda starinskih bicikala u sebi nosi i određenu crtu nostalgije, kao da su ti bicikli “bijeg” prema ponovnom otkrivanju povijesti. “Ljudi ponovno otkrivaju svijet bicikala”, objasnio je Courvalin. A u vezi toga, primijetio je, nema potrebe ugledati se u običaje s druge strane Atlantskog oceana.

Scott Sayare