Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barack Obama odlučno je krenuo u provedbu reformi koje si je zadao još na početku kampanje. Mnoge su izazvale oprečna mišljenja, a rasprave o najnovijoj politici, one o energiji i okolišu, koju Obama ima u planu provesti, ne stišavaju se.

Iako SAD nikada nije potpisao Protokol iz Kyota, zbog čega ga antiglobalističke frakcije diljem svijeta ne prestaju kritizirati, Obamina administracija ima u planu znatno smanjenje emisija štetnih plinova te povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji. Najnovija politika koja se odnosi na tržište nafte i naftnih derivata utjecat će, prema predviđanju analitičara, ne samo na potrošnju i proizvodnju u SAD-u nego i na onu u svijetu. Odluke iz Washingtona postrožit će standarde koji se odnose na emisiju ispušnih plinova iz automobila i kamiona, a nastavit će poticati upotrebu biogoriva. SAD je inače država s najvećom dnevnom potrošnjom benzina, koja iznosi oko 20,5 milijuna barela. Obama je donio plan prema kojem je do 2015. godine predviđeno dnevno smanjenje potrošnje benzina u iznosu od 117.000 barela, a prema istom planu očekuje se pad potražnje nafte za čak četiri milijuna barela dnevno. Do sada je SAD svoje potrebe za benzinom i ostalim gorivima namirivao iz uvoza jer vlastitom proizvodnjom nafte i naftnih derivata, koja iznosi desetak posto svjetske proizvodnje, zadovoljavaju manje od 50 posto svojih potreba. Takve odluke imat će, prema mnogima, višestruke posljedice ne samo na američko i svjetsko gospodarstvo već i na geopolitičku poziciju SAD-a. Smanjujući potrošnju goriva, smanjuje se i potražnja za naftom i derivatima, a analitičari očekuju kako će SAD od najvećeg uvoznika benzina do 2023. godine postati izvoznik toga goriva. Tu tezu dodatno osnažuje i činjenica da se sve više ulaže i potiče proizvodnja i potrošnja etanola kao zamjenskoga goriva. Usto se očekuje kako će Amerika, kao i Europa, sve više prelaziti na automobile na dizel radi veće efikasnosti i manje potrošnje goriva. Stoga se može dogoditi kako će se u budućnosti obrnuti nekadašnji polovi kada je u SAD-u benzin predstavljao deficitarno, a dizel suficitarno gorivo. Zbog veće potražnje za dizelom može se očekivati skok cijena nafte, ali nedvojbeno je kako će doneseni propisi i očekivanja uzdrmati rafinerije i njihovo poslovanje. Vodeći ljudi industrije već su se žalili kako će takve legislative imati dugoročne posljedice za sve rafinerije, čime se dovodi u pitanje ne samo proizvodnja goriva već i proizvodnja plastike, ali i lijekova. Osim toga mali je broj rafinerija dobio dozvole koje omogućavaju velikim emiterima ugljikova dioksida svojevrsne olakšice. Žale se i na nedostatnu zaštitu manjih rafinerija, koje će zbog nemogućnosti poštovanja propisa i pritiska strane konkurencije propasti i ostaviti ljude bez posla. Smanjenje kapaciteta rafinerija u SAD-u je prema nekim analitičarima opasno jer se time ne povećava samo nezaposlenost, nego se dovodi u pitanje i opstojnost energetske sigurnosti. Ipak, novi standardi ne muče samo SAD jer se i strane rafinerije bore s izazovima koje donose promjene na tržištu energenata.

Uvoz

Najveći potrošač
SAD je s proizvodnjom od oko 8,5 milijuna barela nafte dnevno treći najveći svjetski proizvođač, odmah iza Saudijske Arabije (10,2 milijuna barela) i Rusije (9,8 milijuna barela). Ipak, kada je u pitanju potrošnja i uvoz nafte, SAD drži vodeće mjesto u svijetu. Kako bi zadovoljila dnevnu potražnju, Amerika dnevno troši više od 12 milijuna barela.

Gubitak utjecaja
Kako se SAD odmiče od nafte, postaje sve manje važan geopolitički igrač. Pitanje je koliko će uistinu Obama biti spreman na gubitak utjecaja u naftnoj i globalnoj energetskoj politici, pogotovo ako se uzme u obzir kako će nafta i u budućnosti ostati najvažnije gorivo u SAD-u.