Izvoz je ove godine svijetla točka inače sumorne američke ekonomije. No svijet nije naglo počeo grabiti proizvode “made-in-America” poput zrakoplova, mašinerije i klamerica.

Više ga privlači ne baš glamurozna roba poput kukuruza, žita, rude i otpadnog metala. To pomaže objasniti zašto poslovi u proizvodnji i dalje nestaju u desecima tisuća, a tvornice se zatvaraju čak i tijekom minijaturnog procvata izvoza. Iako je porast trgovine robom dobrodošlo olakšanje, on nije pouzdan oslonac za industrijsku silu. “Povjesni podaci jasno govore: nemojte se previše naviknuti na poraste izvoza robe; kao što vam može reći bilo koja zemlja trećeg svijeta, oni obično nestanu prilično brzo”, rekao je L. Josh Bivens, stručnjak za trgovinu pri Institutu za ekonomsku politiku orijentiranom na radnike. Njegova poanta je da dok su Boeingovi zrakoplovi ili Caterpillarovi traktori prepoznatljivi i traženi, kukuruz uzgojen u Iowi je gotovo identičan kukuruzu uzgojenim u Argentini ili bilo kojoj drugoj zemlji koja uzgaja žitarice. “Kroz duži period,” tvrdi Bivens, “roba rastu izvoza pridonosi otprilike nulu”. Kako piše International Herald Tribune, prodaji robe ove su godine uveliko pomogle rastuće cijene, posebno žita, te uz to i pad vrijednosti dolara, koji je smanjio cijenu američkog izvoza u ostalim valutama. Oba trenda su, pak, nedavno preokrenuta, što sugerira da rast prodaje robe neće biti održan i da bi se izvoz mogao smanjiti, što će dalje oslabiti američku ekonomiju. “Ono što me zaprepašćuje je,” rekao je Robert Thompson, stručnjak za poljoprivredu pri Sveučilištu Illinois, “da smo bili u stanju u velikoj mjeri povećati izvoz kukuruza dok smo ga koristili i za etanol. To smo bili u stanju učiniti samo povećavanjem površina posvećenih kukuruzu i smanjivanjem korištenja kukuruza za ishranu stoke”, kazao je.