S Andrejom Kajtaz, direktoricom Sektora komercijalnih digitalnih rješenja u Fini, razgovarali smo o implementaciji e-računa. mjerljivim benefitima koje donose korisnicima i cijelom gospodarstvu te broju onih koji su danas spremni izdavati e-račune.  

Od 1.srpnja uvedena je obveza zaprimanja e-računa u postupcima javne nabave. Pripremali ste razne javne i sektorske naručitelje za tu obvezu – koji su bili najveći izazovi i koliko ih se pripremilo na vrijeme? 
Potpuno otvoreno govoreći, izazova je bilo podosta. Gledajući unatrag na taj datum, odnosno 'dan D', svi javni naručitelji u tom trenutku još nisu bili registrirani u Centralnom registru, a to je značilo da nisu svi mogli zaprimiti e-račun koji im je   izdavatelj potencijalno pokušao poslati. Ne možemo reći da je to bila većina, ali bilo ih je. Rekli bismo da je nekim institucijama promaklo da će se 1. srpnja to uistinu dogoditi. No, uz pritisak nadležnog Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, a potom i Fine te ostalih informacijskih posrednika koji mogu biti odabrani od djela javnih naručitelja, tijekom ljeta se ta situacija riješila. Naravno da to nisu bili jedini izazovi, s obzirom na to da je većina javnih tijela ipak bila osposobljena za zaprimanje e-računa po normi. Zakon je donesen 27. listopada 2018., no do 26. lipnja ove godine je sve išlo prilično polako. Većina korisnika, i sa strane primatelja i sa strane izdavatelja, tek tada kreće u avanturu zvanu e-račun. U početku su se događale razne pojedinačne poteškoće korisnika, od nemogućnosti prijave do nemogućnosti korištenja, grešaka…što je rezultiralo opravdanim frustracijama korisnika na cijeli sustav. Naravno da ti izazovi nisu bili jednostrani ni jednoznačni, bilo je svega, od lokalnih problema na pojedinim računalima korisnika, zagušenja u korisničkoj administraciji i brzini rješavanja, tehničkim poteškoćama na strani informacijskih posrednika i slično. Sve se to reflektiralo na cijeli sustav, s obzirom na to da sve prolazi kroz Fininu Centralnu platformu. Nama je bilo izazovno ljeto s ciljem da se odgovori na sve, da se sve rješava danonoćno, da svaki pojedini slučaj bude riješen ili usmjeren na pravo mjesto ili da se nađe pravo rješenje koje baš tom pojedinom korisniku radi problem. 

Koje će benefite donijeti ta obveza te koje benefite uopće donosi primjena e-računa korisniku? 
Naravno da sve kreće od ušteda koje pri tom trebaju biti postignute. I nemojmo misliti da su uštede samo materijalne, odnosno proizašle iz direktnih troškova koje na prvu vidimo kada uspoređujemo isporuke papirnatog dokumenta i elektroničkog dokumenta.  I službeni izvještaji stručnih tijela Europske komisije jasno izvještavaju da uštede nastaju pri obradi e-računa, ako je ista proizašla iz automatiziranog procesa razmjene, elektroničke obrade i automatiziranog procesa obrade podataka s tog računa tako da potrebni podaci završe u internim sustavima, koji onda dalje stvaraju posrednu korist od toga što je taj račun došao elektronički, brzo, točno, zaštićeno, transparentno. Naravno, svaki takav e-račun, svaki takav razmijenjen i obrađen dokument, svaki pojedini izdavatelj te svaki pojedini primatelj koji se transformirao u tom smjeru,  sasvim svejedno da li dobrovoljno ili slovom Zakona, pridonosi ukupnim mjerljivim benefitima i uštedama cijelog gospodarstva. Voljela bih spomenuti i one krovne benefite o kojima se možda i manje zna. Svi znamo da trenutno nismo među naprednim zemljama po pitanju digitalizacije. Te ljestvice su javne i poznate, o njima izvještavaju nadležna tijela pa o tome ne treba elaborirati. Međutim, nije ista situacija kad govorimo o e-računu. Među prvima smo usvojili EU normu za e-račun i implementirali ne samo nacionalnu već i međunarodnu interoperabilnost pri razmjeni e-računa. Fina, u svojstvu operativnog upravitelja nacionalne Centralne platforme i centralnog registra, registrirana je i spojena na europsku Peppol platformu, gdje je objavljen hrvatski AP (pristupna točka) i SMP (registar javnih naručitelja) u svrhu neometane i jednostavne razmjene i internacionalnih računa koje u nemalim količinama razmjenjuju naši korisnici. Za uspostavu cijelog ovakvog sustava i pripreme za usvajanje EU direktive i norme, prijavili smo (MINGORP, Fina i mnogi ostali zainteresirani konzorcijski partneri iz javnog i realnog sektora) 3 europska projekta iz programa CEF telecoma Europske unije, bili odabrani za financiranje te povukli određena sredstva za povrat razvojnih investicija iz Europe. Zbog cijele ove priče oko toga što je RH napravila vezano uz e-Račun, MINGORP, kao nadležno tijelo, a zatim posredno i svi dionici ovog sustava, sve do 'najmanjeg' korisnika, dobili su pohvalu Europske komisije za provedbu e-računa, onako kako je EU to propisala. Nadalje, nemojmo zaboraviti i ostale gospodarske efekte. Registrirano je 15 novih informacijskih posrednika za e-račun koji su našli svoje tržište novom gospodarskom djelatnošću, nekoliko desetina novih sistemskih integratora koji pružaju podršku prilikom integracije i implementacije te su također neko postojeće poslovanje proširili novom uslužnom nišom i nalaze put do svojih korisnika. Treba gledati i unaprijed pa možemo zaključiti da je e-račun uvod ili ulaznica u razvoj novih digitalnih rješenja, servisa koji se logično naslanjaju ili mogu iskoristiti big data efekt iz ovakvog velikog sustava.

Kada je Fina postala informacijski posrednik za e-račun? 
Iako će zvučati neobično, Fina je pionir elektroničkog računa te je već 2007. godine počela s prvim koracima prema e-računu. Ne zaboravimo da je tek 2013., ulaskom u EU, porezno zakonodavstvo propisalo uvjete za razmjenu računa u elektroničkom obliku. Možemo reći da je u RH tim činom riješena pravna i porezna prepreka za e-Račun. 

Koliko je danas sudionika na tržištu spremno za e-račune? 
Svi oni koji su barem jedan račun slali obvezniku javne nabave spremni su za e-račune, jer su morali biti. Svi oni koji će tek slati, zasigurno će biti spremni. Postoje različiti načini na koji se spremaju…odabirom posrednika koji to čini za njih, odabirom Fine koja im daje određene opcije za slanje ili primanje ili pak ulaganjem u razvoj vlastitih automatskih procesa i procese integracije. Trenutna statistika govori da je oko 25.000 izdavatelja, od 1.7. do kraja rujna, već slalo barem jedan e-račun.To ne znači da nije veća brojka onih koji su za e-račun spremni. Brojka je veća, no ovo je statistički pokazatelj onih koji su tu spremnost već primijenili u postupcima javne nabave. Broj ukupno razmijenjenih e-računa od 1.7. je više od 1,1 milijun, što dokazuje punu primjenu i spremnost korisnika.

Da li su se bolje pripremili u javnom ili privatnom sektoru? 
Nemam namjeru dati diplomatski odgovor, međutim činjenica je da je do tog obveznog datuma situacija bila podjednaka. Izdavatelja e-računa u privatnom sektoru ima puno više nego ukupnog broja javnih naručitelja. No, kad uzmemo u obzir postotni broj jednih i drugih koji su s 1.7. bili spremni, dolazimo do sličnog omjera.