Ulazak Hrvatske u krug najrazvijenijih gospodarstava svijeta članstvom u OECD-u nametnuo je i obvezu korjenite promjene načina na koji država upravlja svojom imovinom. Ta je reforma kao postavljeni imperativ Vlada RH temeljito i dugo pripremala te se još uvijek čeka na usvajanje svih podzakonskih akata kako bi mogla i u praksi zaživjeti.
Primjena, a u očima javnosti ona je percipirana prvenstveno kroz promjene kadrova koji će nositi promjene u upravljanja državnim poduzećima, prema najavama iz Vlade i Ministarstva financija trebala bi konačno krenuti s početkom iduće godine i otvaranjem postupaka biranja najprije novih članova nadzornih odbora, a potom i uprava u ukupno 39 tvrtki uvrštenih u listu strateških državnih poduzeća.
Promjene i nove navike
Međutim, ta transformacija ne smije ostati i jedina koju će prolaziti državna poduzeća. U samoj reformi i zahtjevima OECD-a to se ne spominje, no podrazumijeva se da i državna poduzeća moraju paralelno proći i ozbiljne promjene i intenzivniji fokus na prihvat digitalne tehnologije i umjetne inteligencije u svakodnevno poslovanje. O tome su jednoglasni znanstvenici, predstavnici gospodarstva i državne uprave koji su se u Zagrebu ovaj tjedan okupili na skupu Konferencija s temom “Digital & AI transformation – razvoj upravljačkih praksi u digital & AI eri za državna poduzeća” u organizaciji tvrtke InfoDom i Udruge za promicanje pametnih industrija-CroSI.
Ukratko, digitalni alati, centralizirani sustavi za praćenje podataka i automatizirano izvještavanje služe kao tehnički jamac transparentnosti koju OECD nalaže. Bez radikalne digitalizacije procesa, uvođenje modernih upravljačkih praksi u glomazne državne sustave bit će sporo, netransparentno i osuđeno na neuspjeh. Drugim riječima, propisi i tehnologija moraju djelovati sinergijski: zakon daje okvir, a digitalizacija alat za njegovu provedbu.
Prvi čovjek InfoDoma i Udruge CroSI Slavko Vidović ukazuje kako je digitalna transformacija značila promjenu pojedinačne razine poslovanja, dok umjetna inteligencija sada omogućuje obuhvat cjelokupnog poslovnog modela organizacije.
“Umjetna inteligencija nije samo alat za automatizaciju pojedinih zadataka, već poluga za potpunu redefiniciju poslovnih modela, a ona mora proći kroz četiri razine – od usklađivanja s globalnim OECD-ovim standardima i s nacionalnim smjerom razvoja pojedinih djelatnosti, u fokusu mora biti razvoj menadžerskih sposobnosti i na kraju sve vodi do osobne razine, svaki od nas mora se mijenjati i naviknuti na rad s umjetnom inteligencijom”, kaže Vidović. Na leđima uprava sada leži problem da sve što OECD i europska regulativa i sektorske strategije nalože oni upakiraju u unutarnji svijet poduzeća i stvaraju vrijednost.
“Ako želimo od umjetne inteligencije dobiti financijski efekt, menadžeri moraju dubinski ući u svoju organizaciju, a umjetna inteligencija pritom je blago koje treba iskoristiti. Za to novo blago bitni su podaci, i to vlastiti podaci, koji su danas glavni izvor konkurentnosti”, naglašava Vidović, podvlačeći da je za razliku od ranije za razvoj bitan princip “bottom-up”. Svaki zaposlenik treba koristiti umjetnu inteligenciju, a odgovornost uprave je da mu to omogući.
Modernizacija starog sustava
“Svi mi moramo biti u procesu transformacije i osobnog razvoja. Ne samo državna poduzeća i upravljački mehanizmi, nego baš svi”, ističe Vidović. No, državna poduzeća su ujedno stožerna poduzeća i s ministarstvima najjači pokretački motor Hrvatske i upravo zato je po njemu u njima još značajnije potrebna digitalizacija poslovnih modela i razvoj novih sposobnosti na bazi umjetne inteligencije.
U uvjetima pune zaposlenosti, rast i produktivnost u hrvatskom gospodarstvu generalno se očekuje postići većim korištenjem umjetne inteligencije i napredne tehnologije i to za sve poduzetnike predstavlja velik izazov. U sustavu državnih poduzeća, koja znače veliku imovinu vrijednu više od 44 milijarde eura i zapošljavaju 50 tisuća radnika, digitalna transformacija još je zahtjevniji posao, a po riječima Leona Žulja, ravnatelja Uprave za trgovačka društva u državnom vlasništvu, koncesije i državne potpore u Ministarstvu financija, iskoraka već ima. Takve primjere navodi u HEP-u, HAC-u i u Hrvatskoj pošti u kojoj je, primjerice, još prije nekoliko godina proveden i pilot-projekt dostave paketa dronom. Radilo se o paketu lijekova koji su iz Zadra dostavljeni na otok Ugljan.
Robert Blažinović, predsjednik Uprave Jadrolinije, svjedoči o iskustvu kompanije koju je preuzeo voditi nakon velike sigurnosne krize. Stoga je i veći imperativ u prioritetima unapređenje sigurnosti plovidbe 58 brodova Jadrolinije. To, kaže Blažinović, nije proces danas za sutra, već proces koji traje, a posebnim izazovom smatra provoditi modernizaciju i transformaciju u sustavu koji je stariji, kao što je Jadrolinija koja iduće godine ulazi u deveto desetljeće i koja svakodnevno povezuje otoke s kopnom.
Vrh sante promjena
“Sada smo u pilot projektu na tri broda u našoj floti na kojima uvodimo softver koji bi trebao signalizirati, paliti crvena svjetla, kad se dogodi kvar na nekom dijelu u motoru, a kad se on zamijeni, taj softver bi trebao prepoznati kada će na njemu doći do sljedeće promjene”, kaže Blažinović. Tim projektom Jadrolinija ide i ka racionalizaciji troškova održavanja, koju nisu mali, dapače, u budžetu od 200 milijuna eura na njih se odnosi oko 45 milijuna eura. Oko 75 milijuna eura odlazi još na troškove zaposlenika, a 30 milijuna na gorivo, pa je logično da u Jadroliniji računaju da će uvođenjem raznih AI alata i zelene tehnologije ići ka smanjenju troškova i povećanja produktivnosti.
No, osim u samoj organizaciji, nacionalni brodar digitalnu transformaciju implementira i usmjerava i prema svojim korisnicima. Najvidljiviji iskorak u tom smjeru je lansiranje naprednog virtualnog asistenta pod nazivom “Barba AI”. Ovaj sustav, temeljen na umjetnoj inteligenciji, razvijen je s ciljem da putnicima u realnom vremenu olakša provjeru voznih redova, navigaciju kroz kompleksne linije i samu kupnju karata. Blažinović kaže da je u planu daljnje širenje tog sustava. Štoviše, to je vrh sante promjena koje Jadrolinija namjerava provesti na svojoj modernizaciji, i to na svim razinama poslovanja.
Nina Begičević Ređep s Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu naglasila je da bi upravo državna poduzeća morala biti primjer agilnosti i boljeg oslanjanja na akademske resurse, a u tom smislu zanimljivo je iskustvo podijelila Lana Cindrić sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Razvoj kompetencija članova nadzornih odbora i uprava jedan je od važnih standarda na kojemu i OECD inzistira i koje će trebati uvažavati i veliki val novih kadrova koji će popuniti mjesta u 39 poduzeća od posebnog interesa države tijekom iduće godine.
“Još uvijek ne postoji dovoljna sinergija fakulteta i raznih sustava koji prate korporativno upravljanje. Takvi programi, na žalost, još uvijek su u povojima kod nas. Vodeće poslovne škole i fakulteti u Europi i SAD-u odavno već imaju takve kvalitetne programe, a mi smo s njim krenuli tek ove godine, završili s prvom generacijom polaznika programa za korporativno upravljanje”, kaže Lana Cindrić.
Interes za program bio je velik, a njega će, dodaje, biti potrebno stalno prilagođavati promjenama i pratiti ih, jer je upravo umjetna inteligencija naglasila važnost cjeloživotnog učenja i razvoja pojedinačnih kompetencija ljudi u upravljanju poduzećima. Među ostalim, ona ističe i kako dosadašnja istraživanja pokazuju da umjetna inteligencija može smanjiti kognitivne pristranosti i negativan utjecaj emocija u donošenju odluka, a s druge strane ima i negativan aspekt koji donosi u upravljaju poduzećima, a to je pitanje pristranosti automatizaciji, odnosno tendencija da nekritički prihvaćamo sve što nam umjetna inteligencija preporučuje, a da to ne preispitujemo.
Akumulirano znanje
Zamjenik ravnatelja Uprave za financijska i poslovna pitanja OECD-a Antonio Gomes, ističe kako digitalne tehnologije nisu samo tehnološko pitanje, nego imaju implikacije na vlasništvo i upravljanje državnim poduzećima.
“Umjetna inteligencija jača nadzor, ali istodobno kreira i rizike. No, ona i pruža pravovremene informacije i omogućuje praćenje i prepoznavanje rizika”, upozorio je Gomez, apostrofirajući kako su ti rizici u slučaju državnih poduzeća još važniji za cijelo društvo, jer imaju implikacije i na javne financije, na sigurnost, kao i na povjerenje građana.
“Umjetna inteligencija ostaje alat, a ne zamjena za dobro upravljanje, poručuje Gomez.
Pitanje rizika problem je svakodnevice s kojom se baš svi suočavaju, a za državne tvrtke to podrazumijeva dodatnu posvećenost zaštiti infrastrukture, koja mora postati maksimalno otporna. Upravo zato su važni doneseni zakoni o kritičnoj infrastrukturi i o kibernetičkoj sigurnosti, a Leon Žulj ističe kako iduća prekretnica treba biti novi model upravljanja, koji uvodi i poseban sustav ranog prepoznavanja rizika, kako bi se problemi već u startu identificirali i otklonili prije nego nanesu štetu sustavu. Primjena OECD-ovih standarda, ukratko, bit će početak jedne nove, ozbiljnije kulture upravljanja.
Unatoč stalnom propitkivanju brojnosti zaposlenih u državnim poduzećima, umjetna inteligencija u državnim poduzećima neće imati utjecaj na broj zaposlenih. Primaran joj je zadatak ne zamijeniti ljude, već eliminirati repetitivne, administrativne poslove koji troše dragocjeno vrijeme i otvorit mogućnost za druge zahtjevnije i produktivnije zadatke. A taj učinak bitan je i za ostatak gospodarstva i kvalitetu usluge i cjelokupne infrastrukture.
Još prije samo tri godine, ističe Vidović, umjetna inteligencija bila je na marginama poslovnih rasprava, dok danas njezina primjena nezadrživo teče i taj se trend više neće zaustaviti. No, podsjeća i da se do ere umjetne inteligencije u poslovanju oslanjalo isključivo na akumulirano organizacijsko znanje. To znanje, njegov je savjet, moramo njegovati i danas, nikako ga se ne smije zanemariti.
“Umjetna inteligencija ga ne zamjenjuje, već ga osnažuje, proširuje i ubrzava. Ključno je zapamtiti da su ljudi i dalje glavni stup svake organizacije. Samo ako tehnologiju promatramo tako, bit ćemo sposobni nadzirati i kontrolirati rezultate koje umjetna inteligencija generira”, kaže Vidović, dodajući kako nas to opet vraća na pitanje vodstva, jer onaj koji sjedi u upravi kompanije ipak na kraju odgovara za primjenu umjetne inteligencije i krajnje poslovne odluke.
