Temelj razvoja IT industrije u Hrvatskoj nesumnjivo je dao Fakultet elektrotehnike i računalstva (FER) u Zagrebu, čiji formalni rad, pod nazivom Elektrotehnički fakultet, počinje 1956. godine. Već 1968. nabavljaju prvo elektroničko računalo čime započinju i nastavu iz računarstva.
FER je praktički oduvijek sinonim za vrhunsku znanost čiji su profesori dobrim dijelom zaslužni za znanja na kojim se gradio domaći sektor informatičke tehnologije. U konačnici, iz njihovih su klupa izašli neki od najuspješnijih predstavnika industrije. Fakultet danas upisuje nešto više od 600 studenata godišnje.
Razvoj u bivšoj državi
Iz prošlosti je važno izdvojiti još nekoliko događaja. Jedan je proizvodnja domaćih računala Galeba i Orla, koji su razvijeni početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. “Sklopio” ih je Miroslav Kocijan, student fizike, a proizvodila tvrtka PEL Varaždin. Kako je u intervju za portal rep.hr rekao svojevremeno Kocijaš, za nastanak Galeba najzaslužniji su bili ograničenje uvoza u bivšoj državi te poticajna stvaralačka atmosfera.
Galeb je proizveden u samo 250 primjeraka, a njegov nasljednik Orao, kojeg je također napravio Kocijan, koristio se u školama. U to vrijeme nastaje još jedno računalo koje se koristilo u srednjim školama – Ivel Ultra ili Impuls 9020. No, i ono je bilo proizvedeno u maloj seriji, od tek oko 1000 komada. Proizvodila ga je tvrtka Ivasim iz Ivanić Grada, a dizajnirao Branimir Makanec, jedan od pionira računarstva u Hrvatskoj koji je, između ostalog, davne 1958. izradio robota teškog 150 kilograma i visokog 220 centimetara. U vrijeme kada u svijetu robota praktički nije bilo, hrvatski Robi, kako su mu tepali, na Zagrebačkom je velesajmu dijelio letke. Iako smo tada bili ispred vremena danas se razvojem robota bavi malo kompanija. Najpoznatija je Ronna, neurokirurški robot nastao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje.
Internet? Kaj god!
Dok se u svijetu predstavlja MOSAIC, prvi web preglednik koji se koristio grafičkim sučeljem, Hrvatska je, zahvaljujući projektu CARNet-a (Hrvatska akademska i istraživačka mreža), izgradila nacionalnu akademsku mrežu koja se 17. studenoga 1992. povezuje sa Sveučilištem u Beču, što se smatra službenim uvođenjem interneta u Hrvatskoj. Samo nekoliko mjeseci kasnije dobili smo i nacionalnu internetsku domenu .hr. Ideja uvođenja interneta u Hrvatsku došla je s akademskih institucija, a tim koji je radio na projektu predvodio je profesor Predrag Pale s FER-a. Njegova ideja u to ratno vrijeme 1991. pala je na plodno tlo u političkim krugovima, opisao je svojevremeno u intervjuu za Index.
Nekoliko entuzijasta bacilo se u projekt koji je u to vrijeme i u svijetu bio u začecima, a koji se bazirao na komunikaciji mailovima. O uspješnosti Hrvatske u uspostavi interneta, koji je do komercijalne primjene 1996. bio besplatan, govori i činjenica da je Franjo Tuđman bio drugi predsjednik na svijetu koji je imao svoju web stranicu (nakon Billa Clintona), prisjetio se Pale za Index. Zanimljivo, internet komercijalno uvode Hrvatske telekomunikacije (danas Hrvatski Telekom) 1996. godine. Međutim, kada se još 1992. obratio s idejom kreiranja internetske mreže, razumijevanja u tadašnjem vodstvu državnog teleoperatora za povezivanjem s raznim računalnim mrežama, nije bilo. Pale kaže da su mu odgovorili: “Kaj god, to je igračka! Mi to ne budemo nikad radili”. S vremenom su se predomislili. Internet danas koriste praktički svi, a njegove su brzine, u odnosu na početak devedesetih, otprilike 1,8 milijuna puta brže.
Ekspanzija IT tvrtki i telekoma
Krajem devedesetih i početkom 2000. na tržištu je tek nekoliko etabliranih IT kompanija. Među njima su infoart, Perpetuum Mobile, IN2 (prodan 2018. kanadskom Constellation Softwareu), Span, InfoDom, a kasnije i KingICT… Većina ovih kompanija uspješno raste i razvija se. Samo je Perpetuum Mobile prošao krizu i završio u predstečajnoj nagodbi. Span, osnovan 1993. godine, postao je jedna od vodećih IT kompanija u državi, koja je 2021. godine, može se zaključiti, pokrenula val izlaska privatnih kompanija na uspavano tržište kapitala. Bio je to, također, prvi IPO IT kompanije nakon što je isto 18 godina ranije napravio Ericsson Nikola Tesla. Kompaniju i dalje vodi jedan od suosnivača Nikola Dujmović.
Na čelu Nadzornog odbora Spana je Ante Mandić, jedan od doajena hrvatske IT scene koji je 1992. osnovao IN2, u vrijeme kada se domaća IT industrija bavila trgovinom hardvera, a softver je bio prilična egzotika, oktrio je u jednom intervjuu. No, nakon prodaje Kanađanima rast i razvoj IN2 Grupe usporava, na što se svojevremeno žalio i sam Mandić, ističući da CIS nije bio strateški, već financijski ulagač u IN2. Span Grupa, čiji je predsjednik Nadzornog odbora, lani je primjerice ostvarila 180 milijuna eura prihoda. Prema posljednjim dostupnim podacima IN2 Grupa u 2022. ostvarila je 33 milijuna eura prihoda.
Dok se IT sektor počeo razvijati ranih devedesetih, tržište telekomunikacijskih usluga živnulo je tek 2000-tih. Hrvatski Telekom privatiziran je (prvih oko 35 posto) 1999. Iste godine dobiva konkurenta, austrijski Vipnet, danas A1. Bilo je na tržištu manjih izazivača (Iskon, Tele2), no veća konkurencija nikada nije zaživjela. Danas na tržištu imamo tri velika teleoperatora: HT, A1 i Telemach.
Razvoj startup kulture
Ranih 2010-ih krenuo je intenzivniji razvoj i rast broja poduzetničkih inkubatora, ali i dijeljenih, odnosno coworking prostora. Razvoj infrastrukture kojoj je cilj mladim ili neiskusnim poduzetnicima koji rade na razvoju raznih tehnoloških i inovativnih proizvoda i usluga, pružiti prostor po povoljnijim uvjetima, mentorstvo, razna znanja i savjete, umrežavanje… uvelike je utjecao na stvaranje startup kulture u Hrvatskoj. To iskustvo, samo u malim dozama, Hrvatska je imala, a njegovalo ga se u Tehnološkom parku Zagreb (TPZ), prvom poduzetničkom inkubatoru u Hrvatskoj osnovanom 1994. godine u sklopu koncerna Končar.
Inkubator iz “barake na Drvinju”, okupljao je inovatore koji su razvijali tehnološke proizvode, no vrlo je brzo, tek nekoliko godina od osnivanja, promijenio vlasnika te je iz korporacijskog vlasništva prešao u javno – Grada Zagreba. Upravo u tom inkubatoru, primjerice, svoje ideje i proizvode razvijao je Zvonimir Viduka, osnivač i direktor visokotehnološke kompanije Altpro, te nedavno izabrani EY Poduzetnik godine.
Među prvim poduzetničkim potpornim institucijama ovog tipa bili su i oni razvijeni u sklopu Brodogradilišta Rijeka i Željezare Sisak. U Slavoniji je osnovan i danas aktivan BIOS. TPZ je prerastao u Zicer te je jedan od najpoznatijih i najaktivnijih poduzetničkih inkubatora u zemlji. U međuvremenu su se na tržištu profilirali i brojni drugi, poput Pisma u Novskoj, AlgebraLaba, Bird Inkubatora, FER-ovo Nuqleusa…
Prema podacima Ministarstva gospodarstva u Hrvatskoj djeluje 25 poduzetničkih inkubatora, no njihova lista uključuje samo one koji su u javnom vlasništvu, odnosno vlasništvu gradova ili županija. Na listi, primjerice, nema Birda kojeg je osnovala Poslovna inteligencija. Bird je ujedno jedini inkubator čiji je osnivač privatna kompanija. Program potpore startupima ima i Infobip kroz Startup Tribe, no to bi otprilike bilo to. Stav je startup zajednice i stručnjaka da bi velike kompanije, poput Podravke, Končara (kao nekoć), Atlantica, državnog HEP-a i brojnih drugih, kroz razne programe ili mentorstva mogle dati svoj doprinos razvoju startupa i inovacija u Hrvatskoj. Uzor bi im mogao biti Zagreb koji kroz organizaciju hackathona u Ziceru angažira mlade timove za razvoj inovativnih rješenja za grad. Najbolji za nagradu dobiju plasman na tržište i financijsku podršku. Ne bi li tako nešto mogle početi prakticirati i velike domaće tvrtke?
Jednorozi, ‘exiti’ i investicije
Status prvog hrvatskog jednoroga, kompanije čija je procijenjena vrijednost veća od milijardu dolara, Infobip je stekao 2020., a samo dvije godine kasnije i Rimac Grupa. Apetiti su, zbog ova dva uspjeha, toliko porasli da se već tri godine nagađa tko bi mogao biti sljedeći. Nagađati je, kažu stručnjaci za startup svijet i njihovo financiranje, nemoguće jer sigurnih jednoroga nema. Dok se sljedeći čeka, brojni osnivači odlučuju se na drugačiji pristup i prodaju svoje biznise. Najznačajnija prodaja u Hrvatskoj je ona Photomatha, matematičke aplikacije, kojeg je za, nagađa se, oko 500 milijuna dolara, 2023. kupio Google.
Tri godine ranije, u godini kada je Infobip postao jednorog, Nanobit, kompanija koja se bavi razvojem mobilnih igara, prodan je švedskoj Stillfront Grupi za 148 milijuna dolara. U treću najveću prodaju ubraja se prodaja agencije Five američkoj Endavi 2021. za 40 milijuna eura.
Domaće startupe, izuzev Vernea, projekta razvoja autonomnog taksija, karakteriziraju relativno niske investicije. Najviša ove godine bila je vrijedna sedam milijuna dolara, a osigurao ju je splitski SplxAI. Lani je među većima bila investicija od 5,8 milijuna eura u osječku Orqu te ona od pet milijuna dolara u Daytonu. Ukupno su domaći startupi od 2024. primili 23 milijuna eura ulaganja u ranu fazu poslovanja (najmanje u cijeloj regiji srednje i istočne Europe) dok je Verne primio 100 milijuna eura, pokazuje izvješće Dealrooma za CEE regiju. U istom periodu nije ostvarena niti jedna investicija između 15 i 100 milijuna eura.
Tržište VC fondova u Hrvatskoj apsolutno jača, no i dalje ga karakterizira nedostatak kapitala, što usporava razvoj startupa.
Digitalizacija javnih usluga
Komunikacija i obavljanje raznih administrativnih poslova elektroničkim putem građanima je 2011. godine omogućeno puštanjem u rad sustava e-Građani. Uslugu elektroničkog podizanja dokumenata, potvrda, liječničkih nalaza, recepata, predaje zahtjeva, provjere ocjena školaraca…, danas koristi više od 2,1 milijuna građana. Sustav im, rekao je nedavno Damir Habijan, ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, na raspolaganje stavlja 117 usluga, a cilj je da do 2030. građanima sve usluge koje pruža država budu dostupne digitalno, bez odlaska na šalter. Za to će biti potrebno umrežiti sva javna i državna tijela, kojih nije malo, kroz Centar dijeljenih usluga. Umrežene institucije značile bi međusobno dijeljenje dokumenata i podataka, pa građani više ne bi morali hodati s papirima od jednog do drugog šaltera. Također, službenici nam više neće mogli reći da smo neki papir zaboravili jer bi ga sami mogli “povući”.
Sve je u državi, prema najavama bivšeg državnog tajnika Bernarda Gršića, iz ugašenog Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva, već trebalo biti umreženo. Državni procesi digitalizacije očigledno se razvijaju nešto sporije od planiranog. Samo iz NPOO-a digitalizacija javne uprave financira se s oko 100 milijuna eura.
Era AI-a
Revolucionarna tehnologija umjetne inteligencije donijet će više promjena nego što je donijelo uvođenje interneta, smatraju neki. Također, promjene će biti mnogo brže. Dok građani već naveliko koriste alate AI-a, kakva je situacija u javnoj upravi i privatnom sektoru? Nedavno smo saznali da korištenje umjetne inteligencije u javnoj upravi u Hrvatskoj nije česta praksa, no nema službenih procjena i istraživanja o njihovoj primjeni među državnim službenicima i dužnosnicima. Poznato je samo da nas indeks Oxford insights stavlja na začelje ljestvice po spremnosti uvođenja umjetne inteligencije u javnu upravu.
U privatnom sektoru u prosjeku 45 posto kompanija koristi AI u poslovanju, pokazalo je nedavno istraživanje HUP-a, no tek 10 posto firmi u Hrvatskoj razvija vlastita AI rješenja koja je implementiralo njih tek 6 posto. Istraživanje Ekonomskog instituta, Zagreb pokazuje da se od uzorka od 506 poduzeća razvojem AI-a bavi tek 66 poduzeća u Hrvatskoj, uglavnom iz IT i prerađivačkog sektora. AI u Hrvatskoj, što u privatnom, što u javnom sektoru, tek treba zaživjeti. Zamah bi mu, očekuje se, trebao dati Nacionalni plan za razvoj umjetne inteligencije čije se donošenje očekuje sljedeće godine.
