Ulaganja u istraživanja i razvoj, ključna za ekonomski napredak, stisnula su se i prije ovogodišnje energetske i gospodarske krize u EU.

Nedavni podaci Eurostata pokazuju da je njihov intenzitet, gledano po udjelu u BDP-u, u 2021. pao na 2,27 posto s 2,31 posto u prethodnoj 2020., što statističari dovode u vezu s oporavkom gospodarstva nakon pandemije koronavirusa i lockdowna, zbog čega i nije nastala dublja bojazan i skepsa, jer je i takav niži udjel još neznatno veći od vrijednosti iz pretpandemijske 2019. No, kakva će biti ova godina i gdje je u svemu Hrvatska?

Iako je u donjem dijelu Eurostatove ljestvice kad se gledaju ulaganja u IR, Hrvatska nije među zemljama u kojima je zabilježen taj negativan skor, netom objavljeni podaci DZS-a pokazuju da je udjel ulaganja u IR ostao na istoj razini.

Sama vrijednost ulaganja u IR dosegla je rekordnih 5,46 milijardi kuna, 740 milijuna kuna više nego godinu ranije, ali je njihov udio u hrvatskom BDP-u ostao nepromijenjen, na razini od 1,27%. Ta je vrijednost u usporedbi s drugim zemljama EU niža, ali, gleda li se ranije performanse, to je zadržavanje dosad najboljeg rezultata.

Prvi puta udjel ulaganja u IR premašio je 1 posto BDP-a u 2019., no gledaju li se podaci unatrag deset godina, Hrvatska je jedna od zemalja u grupi koje bilježe pozitivan pomak u ulaganjima u IR.

Odrađivanje lohn-poslova
Tomislav Radoš, potpredsjednik HGK za industriju i održivi razvoj optimist je kad su u pitanju ulaganja u IR, prije svega stoga što je 50 posto novog Višegodišnjeg financijskog okvira 2021.-2027. usmjereno na ulaganja u zelenu i digitalnu tranziciju. U slučaju Europe, dodatnim podstrekom za ulaganja u IR vidi i činjenicu da je zbog geopolitičkih promjena došlo i do promjena u gospodarskim odnosima i da će se zapadni svijet okretati sebi i svojim resursima i razvoju svojih projekata kod kuće.

”Ta činjenica otvara prostor i za Hrvatsku, jer može privući nova ulaganja povoljnijim troškovima i kvalitetnom kadrovskom razinom”, kaže Radoš. U HGK svjedoče sve većem zanimanju europskih tvrtki koje u proteklih osam mjeseci traže partnere u Hrvatskoj, koje pomno prate pripremu novih natječaja za sredstva iz programa Konkurentnost i kohezija namijenjenih za IRI.

No, činjenica da se još čeka detalje programa i natječaja, te da ni ove godine nije bilo raspodjele sredstava, daje za naslutiti da u ovogodišnjoj statistici neće biti promjena i pomaka nabolje s intenzitetom ulaganja.

Pri tom, valja primijetiti da je Hrvatska u EU specifična i po tome što njezino gospodarstvo realizira manje od polovice svih ulaganja u IR. Razlog za to je struktura gospodarstva, jer, prerađivačka industrija koja najviše i generira ulaganja u nova istraživanja i razvoj ima slabiju zastupljenost, a s druge strane, premda ICT sektor zvuči kao progresivan i sve je više u fokusu, posebice zbog slučajeva poput Infobipa, Nanobita ili Orqe, no dobar dio tvrtki u tom sektoru zapravo odrađuje lohn-poslove i to također ostavlja traga u strukturi ulaganja gospodarstva u IR. Prerađivačka industrija, i to velike kompanije koje vape za novim proizvodima, opremom i novim pogonima, prednjače i najviše doprinose ukupnoj slici.

U brojkama to izgleda ovako: od ukupnih ulaganja od 5,46 milijardi kuna iz poslovnog sektora dolazi 46,5 posto, odnosno 2,54 milijarde kuna. U zemljama EU u prosjeku gospodarski sektor izravno je zaslužan za dvije trećine ulaganja u IR.

Nije ohrabrujući u hrvatskom slučaju niti podatak da posljednje tri godine učešće poslovnog sektora u ukupnom ostvarenju ulaganja u IR slabi. Primjerice, u 2019. je od 4,46 milijarde kuna ulaganja gospodarstvo bilo zaslužno za 49 posto iznosa, a u prvoj pandemijskoj godini za 47,9%. Instituti i drugi iz segmenta visokog obrazovanja pridonose ukupnim ulaganjima u IR s nešto više od 32, a državni i neprofitni sektor s 21 posto.

Velike tvrtke nositelji
Ukupno je na projektima ulaganja u IR bilo zaposleno 27,4 tisuće osoba, od čega u poslovnom sektoru 8,6 tisuća. Podaci govore i da je u hrvatskim poduzećima ulaganje u IR više zastupljeno kod velikih poduzeća s više od 500 zaposlenih.

Konkretno, od 2,5 milijardi kuna koje je u IR-projekte investirao poslovni sektor, gotovo polovica, točnije 1,2 milijarde kuna, realizirale su takve velike tvrtke. Ta činjenica najviše se i čuje ovih dana u raspravama oko jedne od glavnih tema na poslovnoj sceni, uvođenja jednokratnog poreza na ekstra dobit, kojeg bi plaćale uglavnom velike tvrtke.

One se u argumentiranju svog protivljenja tom porezu najviše i pozivaju na to da će im se dodatnim porezom izbiti sredstva za nova ulaganja u razvojne projekte, čijom su realizacijom planirali održati konkurentnost i probijati se na tržištu. A praksa, pak, pokazuje da zemlje koje više ulažu u sektor IR-a ujedno brže izlaze iz recesija i gospodarskih kriza.