Skori povratak Janeza Janše na vlast u susjednoj Sloveniji, i to po četvrti put u posljednja dva i pol desetljeća, ponovno demistificira našu predodžbu o Sloveniji kao uređenoj srednjoeuropskoj demokraciji i najuspješnijoj i najliberalnijoj tranzicijskoj zemlji, koja je davno raskrstila s balkanskim nasljeđem.

Slovenija je doista dugo bila europska priča o uspjehu, pogotovo u prvoj tranzicijskoj fazi, koja je okončana ulaskom Slovenije u EU u prvom velikom valu proširenja 2004. godine. Slovenija je i nakon toga ostvarivala tranzicijske uspjehe. Bila je prva nova članica Europske unije koja je još 2007. uvela euro, baš kao što je i prva predsjedala Europskom unijom, i to davne 2008., tijekom prvog Janšina premijerskog mandata, kada je to predsjedanje bilo puno zahtjevnije i važnije nego što je danas.

Slovenija je po mnogočemu bila jedinstven primjer u postkomunističkom svijetu. Imala je najviši BDP po stanovniku među svim tranzicijskim državama, a za razliku od drugih tranzicijskih zemalja, Slovenci su očuvali domaću industriju.

Orban kao uzor

Tržišne reforme Slovenci su provodili postupno, ignorirajući u to vrijeme popularne ideje o šok-terapiji, čime su izbjegli ekonomske šokove i masovnu nezaposlenost, očuvavši pritom socijalnu jednakost, po čemu je Slovenija danas među najboljima u Europi. Slovenija je već u prvom tranzicijskom razdoblju uspjela učvrstiti vladavinu prava i izgraditi stabilne i funkcionalne demokratske institucije.

Druga faza slovenske tranzicije nije bila tako sjajna. Velika ekonomska i financijska kriza koja je pogodila Sloveniju početkom prošlog desetljeća, kada je u zadnji trenutak izbjegnut bankrot zemlje, ukazao je i na slabosti slovenskog ekonomskog i razvojnog modela, što je ubrzalo proces razgradnje slovenskih tranzicijskih postignuća. Taj je proces izravno povezan upravo s političkim djelovanjem Janeza Janše, najdugovječnijeg i najkontroverznijeg političara na ovim prostorima.

Naime, Janša je u svom prvom premijerskom mandatu od 2004. do 2008. uspješan i pragmatičan gradualistički tranzicijski model, koji je predviđao zadržavanje kontrole nad strateškim gospodarskim sektorima, zamijenio ekonomskim neoliberalizmom i političkim liberalizmom. Taj je proces ubrzan u kratkotrajnom drugom Janšinu mandatu 2012. godine, a kulminirao je u trećem mandatu od 2020. do 2022., kada je prerastao u otvoreni pokušaj uspostave slovenske verzije autokratskog iliberalnog poretka po uzoru na onaj Viktora Orbána u Mađarskoj.

Prvi Janšin mandat koji je započeo neposredno nakon slovenskog ulaska u EU obilježili su napadi na ekonomski gradualizam, kao i slom socijalnog dijaloga, s obzirom na to da je Janša tada ušao u otvoreni sukob sa socijalnim partnerima i sindikatima. Bilo je to vrijeme ubrzane privatizacije državnih udjela u velikim tvrtkama, fleksibilizacije tržišta rada i smanjenja kontrole nad bankarskim sektorom, što je zemlju učinilo ranjivijom na financijski udar koji će ubrzo uslijediti, kada je slovenski model doživio kolaps. Kultura konsenzusa i dijaloga koja je bila jedno od glavnih obilježja slovenske tranzicije tih je godina zamijenjena oštrim ideološkim sukobima i izazivanjem dubokih podjela u društvu, što je postala jedna od glavnih karakteristika Janšine vladavine.

Dr. sc. Julije Domac

‘Najveći rizik nije cijena energije. Najveći rizik je ovisnost o uvozu.’

Pravedniji put do napredovanja

‘Želimo da svaki zaposlenik osjeti da mu je sljedeći korak moguć i dostižan’

Premda je na vlasti bio čak triput, Janša je ukupno na premijerskoj dužnosti proveo samo sedam godina, ali je ipak uspio ostaviti neizbrisiv trag u slovenskoj politici. Drugi Janšin mandat 2012. obilježili su žestoki ulični prosvjedi nakon što je slovenska protukorupcijska komisija objavila šokantno izvješće o nadzoru nad Janšinom imovinom. Janša tada nije uspio objasniti porijeklo više od 210 tisuća eura, čime je sustavno kršio zakon o sprečavanju korupcije, a slične nepravilnosti u još većim iznosima protukorupcijska komisija tada je utvrdila i kod Zorana Jankovića, tadašnjeg glavnog Janšina političkog suparnika. Paralelno s drugim premijerskim mandatom trajalo mu je suđenje zbog korupcijske afere Patria, tako da je Janša postao prvi slovenski premijer kojemu je suđeno u trenutku dok je vodio vladu, a dva korupcijska kraka, istraga porijekla imovine i suđenje za primanje mita u aferi Patria, brzo su doveli i do raspada vladajuće koalicije i pada druge Janšine vlade.

Zbog Patrije u zatvor

Zahvaljujući aferi Patria, najvećoj korupcijskoj aferi u povijesti samostalne Slovenije, Janša 2014. završava na izdržavanju dvogodišnje zatvorske kazne, ali je nakon nešto manje od pola godine, zahvaljujući odluci Ustavnog suda, pušten na slobodu. Iako je pravomoćno osuđen u toj aferi, Ustavni sud naknadno je poništio pravomoćnu presudu i vratio predmet na ponovno suđenje, ali je zbog proteka 10-godišnjeg roka predmet pao u zastaru, tako da je afera ostala bez pravog sudskog pravorijeka.

Odlaskom na izdržavanje kazne Janša je postao jedini slovenski čelnik koji je u zatvoru završio i u neovisnoj Sloveniji i u bivšoj Jugoslaviji, s obzirom na to da je koncem osamdesetih također proveo šest mjeseci u vojnom pritvoru i zatvoru, nakon što ga je tadašnji vojni sud u Ljubljani u znamenitom “procesu četvorici” zbog odavanja vojne tajne osudio na 18 mjeseci zatvora, ali je pod pritiskom javnosti iz zatvora pušten ranije.

Prvi i drugi Janšin mandat obilježili su autoritarnost, populizam, rigidnost i čistke, no sve je to kulminiralo u trećem mandatu, kada Janša 2020. po treći put postaje premijer, i to nakon nepromišljene ostavke tadašnjeg neiskusnog i nesposobnog premijera Marjana Šareca, jednog od niza novih lica što ih je liberalno-lijevi blok sustavno proizvodio ne bi li spriječio Janšin dolazak na vlast.

Dok se u prvom mandatu usmjerio na ekonomske temelje slovenskog tranzicijskog modela, u trećem mandatu Janša kreće u otvoreni napad na slovenski demokratski sustav i ključne institucije tog sustava. Objavljuje rat medijima, a njegova vlada ubrzo donosi zapanjujuću i protuzakonitu odluku kojom je sustavno obustavila financiranje Slovenske tiskovne agencije. Na javnoj televiziji provodi sustavne čistke. Objavama na Twitteru Janša raspiruje netrpeljivost prema migrantima i političkim neistomišljenicima.

Izvanredno stanje zbog pandemije koronavirusa koristi kako bi vladao dekretima. Brutalna Janšina retorika prema europskim dužnosnicima i europarlamentarcima, kao i sukobi s europskim institucijama zbog odbijanja imenovanja europskih tužitelja, “proslavila” je Sloveniju u europskim okvirima, svrstavši je u europski iliberalni blok, uz tadašnju Mađarsku i Poljsku, s obzirom na to da Janša tada nemilosrdno provodi populističku i iliberalnu politiku, što je uključivalo raspirivanje ideoloških ratova protiv civilnog društva i podređivanje neovisnih institucija i regulatornih tijela, da i ne spominjemo bizaran pokušaj prekrajanja granica na Balkanu.

Snažan otpor Bruxellesa

Unatoč megalomanskim Janšinim planovima, slovenska demokracija preživjela je i treći Janšin mandat. Slovenija je duboko integrirana u EU, članica je eurozone i Schengena, što ograničava prostor za iliberalne eksperimente, a Janšin udar naišao je na snažan otpor Bruxellesa. Janšin autokratski projekt doživio je kolaps na izborima 2022., kada ga je nakon dvogodišnjeg kaosa uvjerljivo porazio Robert Golob. Janšu je Golob porazio i na nedavnim parlamentarnim izborima, ali nakon izbora nije uspio formirati vladu. Iako je beskompromisan i militantan u nastupima, Janša je zapravo politički slab, o čemu svjedoči i činjenica da su od četiri njegove vlade dvije manjinske. Iako ponovno dolazi na čelo vlade, zapravo nikad nije uživao većinsku potporu slovenskih birača. Samo je jednom, 2004., glatko preuzeo vlast kao izborni pobjednik, dok je preostala tri puta do premijerske fotelje došao zahvaljujući dramatičnim postizbornim preslagivanjima, disciplini u kojoj mu na slovenskoj političkoj sceni nema ravnog.

Janša je jedan od onih koji nikad ne odustaju i nikad ne priznaju poraz. Zbog toga je jedan od političara koji se već desetljećima, poput bumeranga, uvijek vraća. Janša će uskoro ponovno predstavljati Sloveniju na Europskom vijeću, na kojem je prije više od dva desetljeća sjedio s Gerhardom Schröderom i Tonyjem Blairom, što dovoljno svjedoči o njegovoj političkoj žilavosti i dugovječnosti. Premda njegova stranka već dugo uživa najstabilniju potporu birača, koji ne dovode u pitanje njegovo vodstvo unatoč svim skandalima, njegova Slovenska demokratska stranka (SDS) zbog slovenskog proporcionalnog izbornog sustava, pa čak ni onda kad je bila izborna pobjednica, nikad nije osvojila više od trećine parlamentarnih mandata.

Zbog toga je upravo promjena tog modela i uvođenje većinskog sustava, što bi mu omogućilo lakše osvajanje parlamentarne većine, jedan od Janšinih trajnih ciljeva, ali malo je vjerojatno da će ga i u predstojećem mandatu uspjeti ostvariti, premda uoči skorog preuzimanja vlasti slovenskoj opoziciji – na opće iznenađenje – pomirljivo nudi dijalog na strateškim projektima i ustavnim promjenama, za koje je ionako potrebna dvotrećinska većina.

Janša želi definirati ključne prioritete zemlje do 2035. godine, koji nadilaze mandat jedne vlade, saževši svoju ponudu slikovitom alanfordovskom porukom “svatko tko nije protiv nas, može biti s nama”, na što je oporba reagirala s iznimnim nepovjerenjem. Lijevi blok koji odlazi u opoziciju smatra da je ponuda tek politički paravan, s obzirom na to da program nove koalicije predviđa smanjenje poreza za najbogatije i rezove u javnom sektoru, što smatraju nastavkom razgradnje socijalne države.

Virus populizma

Kao što je i povratak Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima i njegov povratak u Bijelu kuću dokaz da Trumpov prvi mandat nije predstavljao samo jednokratnu aberaciju, ukazujući na duboke promjene u američkom društvu u posljednjem desetljeću, i Janšin četvrti povratak na vlast definitivno potvrđuje da je i Slovenija ozbiljno zaražena virusom populizma i političke brutalizacije, premda je također znakovito da se Janša vraća na vlast u Sloveniji baš u trenutku kada populistička radikalna desnica u Europi proživljava svojevrsnu krizu, o čemu svjedoči i nedavni kolosalni poraz Janšina najveće političkog saveznika, Viktora Orbána, nedavni referendumski poraz talijanske desničarske heroine Giorgie Meloni, dok ni drugom velikom Janšinu političkom uzoru, slovenskom zetu Donaldu Trumpu, ovih dana preko Atlantika baš i ne cvatu ruže.