Vratiti se u Beograd iz New Yorka, pa još usred srpske metropole koja je na glasu kao centar fanta-stičnog mesa na roštilju, otvoriti ni manje ni više nego – uspješan veganski restoran – zvuči kao SF film.

No, upravo je to pošlo za rukom Dušici Tomić, koja se nakon 32 godine života u Velikoj Jabuci i poslu u modnoj industriji našla ponovo u srcu Beograda odakle je i krenula.

Prije točno godinu dana i usred pandemije bacila se u male poduzetnice i krenula kuhati veganske specijalitete, našla prostor u popularnom kvartu Vračar, otvorila obrt – iako su joj svi govorili da je to nemoguće.

Otvorila je neobično mjesto pod nazivom Ahimsa vega-yoga (ahimsa na sanskrtu znači “nenasilje”) u kojem je objedinila jogu, veganski restoran i radionice.

Raste svijest o prehrani
“U Sjedinjene Države smo muž i ja otišli više iz avanturizma, nego potrebe. Svake godine smo se vraćali, djeca su bila ovdje po tri mjeseca, znaju jezik i znali smo da ćemo se jednom vratiti. Bez obzira na pristojan život tamo, jer ovo je ipak kuća. Kad je udarila pandemija, u modnoj industriji je nastao kaos i bio je to idealan trenutak za povratak. Vratili smo se krajem veljače 2021. godine.” priča Dušica.

Tada je odlučila objediniti svoje dvije ljubavi – jogu za koju ima certifikat instruktorice i vegansku prehranu. Radila je desetljećima kao komercijalist u modnoj industriji, gdje se svakodnevno kretala u multietničkoj sredini, surađivala s Kinezima, Hindusima, Koreancima i Južnoamerikancima i donosila hranu kolegama.

“Kad su mi rekli – lako je tebi biti vegan kad je tako raznovrsno, shvatila sam da ima prostora ljudima pokazati koliko to može biti zabavna, a ne dosadna prehrana. Joga je također nešto što me obilježilo i htjela sam to znanje koje je meni promijenilo život prenijeti i na druge,” priča.

“Srbija je zemlja mesa, to je točno. Ljudi možda nisu otvoreni za druge opcije, malo gledaju ispod oka. Ali meni je to zanimljivo i duhovito. Međutim, Novi Sad i Beograd posljednjih tri, četiri godine imaju veću svijest o prehrani.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Foto: MITAR MITROVIĆ

U posljednjih godinu i pol dana ima nekoliko vegetarijanskih i veganskih mjesta koja su se otvorila, ali sam primijetila da je strogo targetirano na populaciju koja si to može priuštiti i koja je zainteresirana samo da je zdravo.

Nisam, međutim, vidjela da postoji nešto kao ovo – hamburgeri, quesadille, pommes frites koji nije pretjerano zdrav, imitacija pilećih krilaca, sendvič… Nešto što može biti i prženo, ali je zdravo i veganski. Htjela sam napraviti miks fast fooda s juhama i varivima – da nikada ne bude dosadno,” priča ona.

U svoje recepte uvijek uvodi nešto novo i želi i mesojedima približiti vegansku kuhinju tako da ni ne prepoznaju da unutra nema namirnica životinjskog porijekla. Iako se vratila u najgore vrijeme za otvaranje ovakvog mjesta i svi su joj govorili koliko će joj biti teško – porezi, vlast, prepreke – ona je imala samo cilj na umu.

“Gledala sam kako da riješim sve te probleme. Koga znam, koga da zovem, jasno mi je bilo da pr-vih par mjeseci neće biti ništa. Htjela sam sve sama napraviti u početku i vidjeti kako sve funkcionira – od poreza do toga kako upaliti roštilj. Za par mjeseci sam počela raditi s dostavama, otvorila Instagram stranicu i krenulo je.

Uglavnom je sve po privatnoj preporuci – ali ljudi se vraćaju,” priča Dušica i kaže kako sve radi sama. “Nije lako biti mala poduzetnica, ali moraš raditi to što voliš. Ja nikad nisam ni poslovno surađivala s ljudima u Srbiji niti radila ovdje. Postoji, međutim, pomoć države, radionice za žene, za mlade, predavanja…

Te stvari su fenomenalne jer država daje i financijske potpore. Ako ti treba prostor, automobil, oprema. Nažalost, ja to nisam znala prošle godine, a bilo bi mi lakše. Ali i usprkos tome, posao funkcionira i svaki je mjesec sve bolje,” priča i kaže da je posao bolje krenuo od proljeća, kad su se vratili turisti, stranci.

Foto: MITAR MITROVIĆ

Vrijedi bar probati
“Može se, sto posto se može! Mora se jedino razmisliti što. Još jedna pekara ili roštilj možda nije dobra ideja, jer toga ima gomilu. Meni je motivacija bila podijeliti ono što znam i svoje pozitivno iskustvo, jer su energetski i joga i hrana divna kombinacija.

Dužnost, pravo i obaveza svakog od nas je da vodi računa o sebi, jer tako vodiš i računa o bližnjima. Svatko ima nešto čime može doprinijeti zajednici. Da novac nije prepreka – što bi volio raditi u životu – to je nekako moj moto. Možda ne uspije.

Ali ako imamo energije, snage i volje, dugujemo si da probamo,” razmišlja Dužica koja se veseli budućim planovima. Slijedi veganski festival, radionice hrane, catering. Uza sve to, Dužica volontira dajući satove joge za starije osobe.

“Nema predaje. Ma čak i da se predaš, bar si probao. Ne treba se libiti, sramiti, treba pitati. Iako mi informacija o zajmovima za poduzetnike nije pomogla, toliko sam toga čula i saznala da je vrijedilo svega. I novih poznanstava najviše”, zaključuje svoju priču Dušica.