Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić razgovarao je s najvišim vodstvom mađarskog MOL-a o mogućnosti kupnje NIS-a, koji je sankcionirao SAD zbog većinskog ruskog vlasništva, objavio je RTS.

Razgovarali su o svim aspektima suradnje, hitnosti rješavanja problema s američkim OFAC-om, kao i o značajnom potpisivanju međunarodnog sporazuma između Srbije i Mađarske.

Ne ide tako glatko

Predstavnici MOL-a posljednjih dana posjetili su NIS kako bi razgledali rafineriju u Pančevu, benzinske postaje, raspitali se o broju zaposlenih, što je uobičajena procedura u takvim kupnjama. Isto su učinili i predstavnici državne naftne kompanije ADNOC iz Abu Dhabija, koji su do kraja prošle godine bili najbliži kupnji. Neslužbeno se od pregovarača doznaje da ne ide sve glatko, piše Politika.

Naime, još se uvijek rade izračuni koliko bi MOL-u odgovaralo da rafinerija u Pančevu nastavi raditi još dugo, ako su oni vlasnici. Spominje se razdoblje od tri do pet godina, ruska strana traži što dulje, deset ili više, zbog čega se u cijelu priču uključio i manjinski dioničar NIS-a, država, koja je jasno i glasno rekla da tko god ga kupi, rafinerija u Pančevu mora raditi.

Ne treba zanemariti činjenicu da su i “Petrohemiju” preuzeli Rusi, iako im nije trebala, samo da ne bi prestala raditi, da bi se primarni benzin iz rafinerije i dalje trošio za proizvodnju u ovom petrokemijskom kompleksu. Još jedna stvar o koju se pregovarači spotiču u pregovorima je cijena, što je uobičajeno jer prodavatelj uvijek traži više, a kupac gleda dobiti što jeftinije. Međutim, ovdje bi MOL trebao uzeti u obzir činjenicu da se Rusima ne žuri s prodajom i da nikada ne bi prodali NIS da ne moraju.

Jer, NIS nisu pumpe. NIS je geopolitičko pozicioniranje u ovom dijelu Balkana koje nema cijenu. Tako se saznaje da mađarska strana nudi oko dvije milijarde eura, a da ruska, naravno, traži više, imajući u vidu da su uložili više od tri milijarde eura, što u prodajnu mrežu, što u obnovu rafinerije… Prema Financial Timesu, vrijednost NIS-a procjenjuje se na 4,7 milijardi dolara, dok se ruski udio procjenjuje na 2,6 milijardi dolara. Raša Kojčić, bivši pomoćnik ministra energetike za naftu, za Politiku kaže da MOL, matematički gledano, nema razloga zatvarati rafineriju u Pančevu sve dok postoji potreba za opskrbom tržišta derivatima i svim ostalim proizvodima.

“Dnevno bi se trebalo osigurati oko 6000 tona dizela. Nema računice da se on dovodi iz bilo koje od tri MOL-ove rafinerije (MOL je većinski vlasnik rafinerije u Rijeci, kao i po jedne rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj). Ne treba zaboraviti ni proizvodnju propana-butana, ukapljenog naftnog plina. Sve to dolazi iz rafinerije Pančevo, a srpsko tržište sve to treba”, kaže Kojčić.

Intervju

„Društvena odgovornost počinje iznutra – kroz način na koji se odnosimo prema ljudima, poslu i zajedničkim vrijednostima“

Nagrada ESG rating

Održivost na papiru i u stvarnosti: Nužan zaokret od forme prema sadržaju

MOL prihvatljiv partner

Važno je da Mađarska, uz suglasnost EU-a, nastavlja uvoziti rusku naftu jer ju je SAD u studenome izuzeo od ostalih zemalja zato što nema pristup moru i odobrile jednogodišnju odgodu sankcija za uvoz ruske nafte.

Nedavno dobivanje dozvola za privremeno ponovno pokretanje rafinerije u Pančevu neki analitičari tumače kao signal da je MOL prihvatljiv američkoj strani, posebno s obzirom na dobre odnose Orbana i Donalda Trumpa.

U svakom slučaju, ako ruska strana doista dopusti ovu transakciju, MOL će imati oko 370 pumpi u Srbiji (sada ih ima oko 60), a dobili bi i stotinjak pumpi u BiH.