Na udaru srpske Porezne uprave nisu se našli utajivači poreza, odnosno oni koji nisu prijavili primanja veća od 2,9 milijuna dinara (oko 23.850 eura). S liste prioriteta poreznika izostali su i oni koji su prošle i pretprošle godine kupovali stanove za gotovinu, bez kredita, a samo je od siječnja do svibnja 2020. gotovo 84 posto ukupnih nekretnina plaćeno na taj način.

Međutim, poreznici su pokucali na vrata turističkih agencija. Od njih su zatražili da im dostave podatke o svim klijentima koji su od 2018. do 2020. godine na putovanja godišnje potrošili najmanje 5000 eura, piše Politika.

Porezna uprava je time napravila medvjeđu uslugu turističkim agencijama, preko kojih će ubuduće malo tko uplaćivati ljetovanje, već će na odmor ići preko agencije iz Republike Srpske, Sjeverne Makedonije ili Slovenije i tako će novac odlaziti drugima, objašnjava beogradski list.

Budući da su se iz Porezne uprave pozvali na Zakon o utvrđivanju porijekla imovine i Zakon o poreznom postupku i administraciji, iz turističkih agencija burno su reagirali pitajući je li zahtjev poreznika u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka, tvrdeći da je ovo još jedan udar na njihovo poslovanje koje je već ugroženo od početka pandemije.

‘Neka traže podatke od Bookinga’’

Aleksandar Seničić, direktor Nacionalne asocijacije turističkih agencija Srbije (Yuta), izjavio je za Politiku da je pitanje vrlo osjetljivo i da će ih klijenti, posebno oni koji plaćaju skuplje aranžmane sada sigurno izbjegavati.

“Iz godine u godinu najveći dio prometa, posebno kada je riječ o skupim aranžmanima i inače se ne odvija preko agencija, a sada smo sigurni da će tako biti i ubuduće. Angažirali smo odvjetnike kako bi nam do kraja razjasnili ovu situaciju, jer smo se našli u situaciji da s jedne strane imamo obvezu poštivanja propisa, a s druge da javno pričamo o tome da ćemo dostavljati podatke o putnicima koji imaju više novca”, objašnjava Seničić.

U agencijama navode da su zatečeni, posebno zato što je Zakon o porijeklu imovine usvojen u ožujku i nitko dosad nije govorio o toj obvezi agencija. Čak i ako je to redoviti posao Porezne uprave boje se da to javnost neće dobro razumjeti te da će putnici radije izbjegavati turističke agencije nego da se izlažu riziku da budu prijavljeni.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Iz jedne velike turističke agencije kažu da bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi reagirali odvjetnici kada bi Porezna uprava zatražila podatke o njihovim klijentima koji su kupili skupe nekretnine.

“U agencijama nemamo matične brojeve putnika, niti to od njih zahtijevamo. Bilo bi razumljivo da nam se traže informacije ako je riječ o nekom istražnom postupku i za konkretnog putnika. Predlažem Poreznoj upravi da iste podatke traže i od online platformi poput Bookinga preko kojih se takvi aranžmani najčešće i uplaćuju”, kaže sugovornik Politike i dodaje da samo jedan posto građana uplaćuje takve aranžmane, dok se preko agencija, kada je riječ o većim iznosima, uplati najviše do 3000 eura i to za obitelji s više članova.

Lakše preko osiguravatelja

U agencijama objašnjavaju da su poreznici takve informacije mogli pronaći preko osiguravajućih kuća koje agencije osiguravaju od insolventnosti. Svi podaci se preko središnjeg registra, odnosno e-uprave slijevaju na jedno mjesto, te je bilo jednostavnije tako doći do imućnijih turista jer se tamo nalaze i uplaćeni aranžmani.

Iz Porezne uprave navode da su prema Zakonu o porijeklu imovine i posebnom zakonu sva državna tijela i organizacije, tijela autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, nositelji javnih ovlasti, fizičke i pravne osobe dužni na zahtjev uprave dostaviti podatke kojima raspolažu, i to u roku koji ona odredi. U skladu s članom sedam, utvrđena je obveza dostavljanja podataka Poreznoj upravi.

Prema zakonu, Porezna uprava utvrđuje povećanje imovine u prethodnom postupku na temelju podataka kojima raspolaže i onih koje prikupi od drugih tijela i organizacija, pravnih ili fizičkih osoba i uspoređuje ih s prijavljenim prihodima u određenom razdoblju.

Ako se u prethodnom postupku pokaže vjerojatnim da u najviše tri kalendarske godine kod fizičke osobe postoji razlika između povećanja imovine i prijavljenih prihoda koja je viša od 150.000 eura (u dinarskoj protuvrijednosti), Porezna uprava pokreće postupak kontrole.