Pred zastupnicima Skupštine Srbije ovih dana je Sporazum o energetskoj suradnji Srbije i SAD-a koji je nedavno potpisan u Washingtonu. Točnije, riječ je o Prijedlogu zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o strateškoj suradnji u oblasti energetike u Srbiji.

Dokument su u Washingtonu potpisali Jose V. Fernandez, američki podtajnik za gospodarski rast, energetiku i okoliš, i Marko Đurić, ministar vanjskih poslova Srbije. Njegov je sadržaj konačno dostupan javnosti, a kako se sugerira, uglavnom sadrži šture informacije.

Upitna provedba
Ipak, Nemanja Nenadić, programski direktor Transparentnosti Srbija, u analizi ovog dokumenta kaže da on sadrži određene kontradiktornosti. Njegova potvrda u parlamentu mogla bi ostaviti dileme oko provedbe, dodaje Nenadić.

Prije svega, u dokumentu se navodi da će dvije strane surađivati ​​u organiziranju radionica, sastanaka, seminara i konferencija o energetici. Uključujući i one koji služe podizanju svijesti javnosti o projektima čiste energije u Srbiji. Ti projekti, međutim, moraju biti od interesa za američke tvrtke.

S pravnog aspekta posebno je zanimljiv dio ugovora koji se odnosi na postupak odabira dobavljača za realizaciju projekata iz područja energetike. Naime, u članku 4. Ugovora stoji da “postupak odabira dobavljača za provedbu aktivnosti i projekata predloženih ovim Ugovorom provodi Vlada sukladno zakonu kojim se uređuje područje javne nabave”.

Također, Srbija će osnovati Radnu skupinu koju će činiti članovi Vlade Srbije. “Nijedna osoba, agencija ili dužnosnik iz SAD-a ne može sudjelovati u radnoj skupini – stoji u tekstu Sporazuma. Odmah nakon toga dodaje se da će Srbija nakon identificiranja projekta uputiti javni poziv SAD-u radi informiranja tvrtki iz te zemlje koje su zainteresirane za prijavu za realizaciju projekta…

“SAD ne može djelovati kao posrednik ili predstavnik u vezi s bilo kojim projektom. Ne može proslijediti poslovne ponude, prijedloge ili srodnu dokumentaciju u vezi s bilo kojim projektom u Srbiji”, navodi se u Sporazumu i dodaje:

“Radna skupina će između tvrtki koje su se javile na javni poziv odabrati jednog ili više ponuđača koji će pristupiti pregovorima i/ili sudjelovati u postupku nadmetanja za svaki projekt, u skladu sa zakonom Srbije koji uređuje oblast javne nabave Sjedinjene Države neće imati nikakvu ulogu u odabiru ponuditelja.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Nemanja Nenadić je za Forbes Srbija rekao da odluka da se javni poziv proslijedi tvrtkama iz SAD-a nije sporna. Sporno je formiranje Radne skupine koja će birati između ponuditelja. “To nije u skladu s propisima koji reguliraju područje javne nabave, a na čemu se inzistira i u samom tekstu Ugovora. Zakonom je propisano povjerenstvo, a ne radna skupina koju će činiti članovi Vlade.”

Dodaje kako se iz ovog teksta Ugovora može protumačiti da će radna skupina birati izvođače samo među tvrtkama koje dolaze iz SAD-a, odnosno onih koje su se javile na prethodni javni poziv upućen im preko nadležnih tijela u toj zemlji.

“Jednostavno, nedovoljno je preciziran i ostavlja mogućnost različitih tumačenja. Zato bi bilo dobro da se to dodatno protumači prije nego što se potvrdi u Skupštini – kaže Nenadić.

Sve izmjene ovog Ugovora morale bi se napraviti između i uz pristanak strana potpisnica. Točnije, Ugovor se ne može mijenjati amandmanima.

Međunarodni ugovor
Nenadić na kraju podsjeća da bi ovaj propis, da se usvoji, imao veću pravnu snagu od domaćih propisa jer je riječ o međunarodnom ugovoru. No, time bi se zadržale postojeće dileme oko provedbe ovog sporazuma jer je u njemu istodobno navedeno da je usklađen s propisima o javnoj nabavi, a ipak su neke od navedenih odredbi u suprotnosti s ovim zakonom, zaključuje Nenadić.

Na kraju, u tekstu sporazuma stoji da će Srbija sve transakcije u vezi s tim projektima osloboditi poreza na dodanu vrijednost i carine. To je uobičajena praksa kada je riječ o primjeni međudržavnih ugovora temeljem kojih se provode određeni infrastrukturni projekti.