Više od 100.000 ruskih migranata stiglo je u Srbiju od početka ruske agresije na Ukrajini. Otvorili su 2500 tvrtki, potpuno poremetili tržište nekretnina, posebice u Beogradu, i na prvi pogled se prilično lako uklopili u novu sredinu…

Ipak, iza svih priča kako ne žale novca da se dokopaju Srbije ili neke druge prijateljske zemlje, da ravno iz aviona odlaze u agencije kako bi iznajmili stanove i kuće, da se uglavnom radi o mlađim ljudima, obiteljima s djecom, da u mjenjačnicama masovno mijenjaju po nekoliko tisuća dolara za dinare, te da je sve više onih koji uzimaju satove srpskog jezika, ostaje glavno pitanje: Kako Rusi žive u Srbiji?

Reporteri portala blic.rs odgovore su potražili od Rusa koji žive u srpskoj prijestolnici. Ono što je zajedničko za gotovo sve s kojima su razgovarali, bez obzira na njihove godine i posao, jest da su spremni razgovarati, ali uglavnom uz molbu da ih se ne slika i da ne otkrivaju ime i prezime.

Većina onih koji su se preselili u Beograd ima neko financijsko zaleđe, ali mnogi su se, kažu, brzo zaposlili u domaćim i stranim kompanijama. Mnogo je i onih koji su pokrenuli vlastiti posao, ali ne samo u IT industriji kako se priča, već se bave i trgovinom, ugostiteljstvom…

Sugovornik Blica koji je vrlo dobro upoznat sa situacijom ruskih migranata kaže da njima nomadski način života nije stran.

Navikli na nomadski život
“Ovo su ljudi koji su navikli putovati iz udaljenih ruskih gradova poput Vladivostoka na fakultet u Moskvu, što je oko 10.000 kilometara. Zato su se u ratnoj situaciji odlučili otići u druge zemlje Kazahstan, Tursku, Cipar, Gruziju, Srbiju, ali i zemlje Zapadne Europe. Ipak, čini se, Srbija im je jedna od najomiljenijih destinacija”, ističe.

“Iako su većinom fakultetski obrazovani ljudi, prekvalifikacija je jedan od načina kako dolaze do posla. To su radili i u Rusiji, jer ni tamo često nisu zaposleni u svom zvanju”, pojašnjava Andrej Šemelinov.

Većina onih koji dolaze u Srbiju mahom su obrazovani mladi ljudi iz urbanih sredina koji iznajmljuju stanove na nekoliko mjeseci, ali ima i onih koji planiraju duže ostati. Također, dolaze i obitelji s djecom i pokušavaju se prilagoditi svakidašnjici u novoj zemlji.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Rusi u Beogradu su dobro povezani među sobom, u samo jednoj takvoj grupi na Fejsbuku je 17.000 članova, i tu oni komuniciraju o najvažnijim stvarima za njihov život. Od pitanja i savjeta za dobivanje radne dozvole, otvaranja računa u banci ili druge boravišne dokumentacije.

Također, u grupi se mogu vidjeti i oglasi za posao. To su, na primer, poslovi u automehaničarskoj radionici gdje se navodi da je dobrodošlo znanje srpskog, ali nije presudno, zatim posao dadilje, a traže se i arhitekti.

U prvom ožujskom valu migranata stigla je i 55-godišnja psihologinja E. L. Dvojica sinova, kaže, također žive u Europi. Klijenti su joj sunarodnjaci. “Poznajem mnogo Rusa koji su napravili svoj mali biznis. Moji prijatelji su trgovci, programeri, ekonomisti. Vidim i ruske specijaliste za kozmetiku, manikuru ili masažu”, kaže.

Tek je sada počela sređivati život i želi bolje razumjeti srpsku kulturu, pa uči srpski jer se ne planira tako skoro vratiti u Rusiju.

Andrej Šemelinov otkrio je da u Beogradu postoji nekoliko klasičnih ruskih prodavaonica hrane, ali da bi ih moglo biti više, “jer imaju jako zdravu hranu s kojom bi trebalo više upoznati Beograđane”. Sve je više i ruskih kafića u kojima se okupljaju, a neki koje drže ruski vlasnici u centru su Beograda.

Natalija je s obitelji došla u Srbiju u posljednjem valu migranata. Granicu s Finskom su, kaže, prešli 29.rujna i vozili se Europom, da bi 11. listopada stigli u Novi Sad. Ona ima 40 godina, a uz muža tu je i njihova petogodišnja kćer.

Žive od ušteđevine
“Moj je muž bio inženjer za testiranje softvera. Dala sam otkaz u ožujku, nakon 19 godina rada u kompaniji, da bih započela nešto novo. Evo i dalje smo nezaposleni, muž traži posao u struci, a ja još ne razumijem što mogu raditi bez znanja srpskog jezika”, rekla je Natalija.

Žive od ušteđevine, u iznajmljenim stanovima. Kćerka ne ide u vrtić jer su im sredstva ograničena. U Novom Sadu ne poznaju nikoga od ruskih državljana, niti imaju prijatelje. Plan im je da u studenom dođu u Beograd i žive mjesec dana ne bi li pronašli posao. Ako nigdje u Srbiji ne pronađu posao, spremni su se vratiti u Rusiju.

Darija živi u Moskvi, ali se njena obitelj prije nekoliko godina doselila u selo u zapadnoj Srbiji, gdje su kupili kuću. Tu živi njezin otac koji je u mirovini, dok su ona i majka u Moskvi, pa ga posjećuju. A kada i majka ode u mirovinu, pridružit će se suprugu na imanju.

“Naši zemljaci koji su posljednjih mjeseci doputovali u Srbiju pokušavaju se baviti raznim poslovima – slastičarstvom, pekarstvom i slično. Ima i onih koji su došli bez plana, pa traže bilo kakav posao. Najveći broj Rusa koji su napustili zemlju vrati poslije dva-tri mjeseca. Uglavnom su to ljudi iz velikih gradova. Oni daju svoje stanove u zakup u Rusiji, ali se vraćaju poslije nekog vremena jer je život u Europi postao preskup, sve usluge su drugačije, kao i način života”, kaže Darija.

Isto vrijedi i za one koji su otišli zbog mobilizacije, jasno je da će se i oni vratiti. “Znam za priče Rusa koji su se vjenčali u Europi, studiraju ili rade, ali se žele vratiti jer razumiju da u Europi nema budućnosti”, zaključuje Darija.