Stočni fond u Srbiji godinama je u padu, a to je potvrdio i posljednji popis poljoprivrede proveden prošle godine. Da se situacija neće poboljšati govori i podatak da cijene odojka vrtoglavo rastu, a tovljenika padaju, što postavlja pitanje isplativosti tova za stočare, kada se odojci mogu prodati brže i skuplje.

Dva aspekta priče
Nesrazmjer u cijenama odojaka i tovnih svinja u posljednje je vrijeme zabrinjavajući, pogotovo jer se razlika s vremenom povećava. Tako se, prema posljednjim informacijama portala Sustava tržišnih informacija poljoprivrede Srbije (STIPS), cijene odojaka težine od 16 do 25 kilograma na stočnim tržnicama kreću u prosjeku od 500 do 650 dinara po kilogramu. Slične cijene su i za odojke ispod 15 kilograma.

Što se tiče tovljenika od 80 do 120 kilograma, cijene po kilogramu, u zavisnosti od dijela zemlje, kreću se od 220 do 350 dinara. Prema istim podacima, maksimalna cijena odojka po kilogramu prije mjesec dana nije prelazila 550 dinara, što znači da cijene i dalje rastu.

No, ne čudi skok cijena pred važne blagdane, s obzirom da nas u kratkom roku očekuje proslava 1. svibnja, te Uskrs, a potom i Đurđevdan. Zabrinjavajuće je da cijene odojaka rastu znatno više od tova svinja, pa se postavlja pitanje isplati li se stočarima uopće toviti svinje.

Agroekonomski analitičar Žarko Galetin za Danas kaže da ova priča ima dva aspekta. “Ima onih koji kupuju odojke, koji nemaju svoje odojke i njima se u ovom trenutku ne isplati toviti tako skupe odojke oko 150 dana, koliko traje tovni ciklus svinje dok ne dođe do 110 odnosno 115 kilograma, kada bude spremna za prodaju”, objašnjava. Galetin ističe kako to nije samo zbog skupe stočne hrane, već prije svega zbog vrlo visoke cijene odojaka.

“Imamo situaciju da kada su poskupjeli odojci, gdje cijena ide i do 1.000 dinara po kilogramu, u isto vrijeme tovljene svinje su pale sa 300 na nekih 230 ili 220 dinara po kilogramu u prosjeku”, naglašava on. Kad se primijeni jednostavna matematika, vidi se da nije isplativo, kaže Galetin.

Kaže da drugi aspekt čine oni koji imaju vlastiti svinjac. “U ovakvim tržišnim okolnostima isplativije im je prodati mladu svinju, što je sa stanovišta nekog općeg interesa apsolutno neracionalno. No, to im je puno isplativije nego toviti ih, tim više što je Uskrs i završava post, a odojci će poskupjeti”, objašnjava naš sugovornik.

Dodaje kako ova situacija nije neuobičajena, ali da je sada jako velika razlika između cijena odojaka i tovnih svinja.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Genetski potencijal
“Inače, odojke također uvozimo, tim više što je početkom prošle godine ukinuta carina na uvoz odojaka. No, sada imamo ovu nezahvalnu situaciju umjesto da uvoz odojaka unaprijedi naš genetski potencijal, što je trebao biti cilj”, ističe Galetin. Najveći problem srpskog stočarstva je što gubimo taj genetski potencijal, naglašava.

“Najbolje bi bilo da uzgajamo genetski kvalitetnu pasminu svinja, goveda i ostalog, a ne da ih uvozimo gotove kao takve i tovimo ih ovdje kod nas. To je logika koja dugoročno ne može donijeti ništa dobro, ali će sigurno nanijeti štetu”, kaže Galetin.

Uzgajivač stoke Zoran Milićević kaže za Danas da se kao uzgajivači uvijek trude imati realne cijene, kako za njih tako i za potrošače. Zbog svakog ovakvog poremećaja na tržištu ispaštamo i mi proizvođači, ali i kupci, pa je zato upotreba svinjskog mesa kod nas drastično smanjena, ističe.