U Srbiji se trenutačno vodi bitka za ugljen, barem sudeći prema izjavama ovdašnjih dužnosnika.

U tijeku je bitka za svaki kilovatt, a slijedi i velika i (ne)izvjesna nabavka ugljena sa svih strana svijeta. Samim tim je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio kupovinu 2 milijuna tona ugljena iz – Indonezije. I to posredstvom Kine.

Uska grla
Ono što je vrlo zanimljivo u toj vijesti je da po prvi put Srbija nabavlja ugljen s vrlo daleke destinacije, što svakako predstavlja veliki logistički izazov glede rokova isporuke, bukiranosti kapaciteta proizvođača iz Indonezije, te, iznad svega, raspoloživost brodova za rasute terete i logističkih mogućnosti luka u regiji i željezničkih i riječnih transportnih kapaciteta za dopremu te količine uglja do početka zime.

Cijenovno, ugljen Kalimantan, kalorične vrijednosti 5.900 kcal/kg GAR 19. siječnja ove godine vrijedio je 113,82 američkih dolara po metričkoj toni, dok je manje kalorični ugljen, vrijednosti 4.200 kcal/kg, koštao 88,21 dolara po metričkoj toni. Do sada je dogovoren uvoz 300.000 tona ugljena iz Crne Gore, te 100.000 tona iz BiH.

Međutim, uzimajući u obzir da RB Kolubara ima manjak proizvodnje od oko 7 milijuna tona, te količine su simbolične. Iako terminal za suhe rasute terete u rumunjskoj luci Constanța, ima godišnji kapacitet od 27 milijuna tona godišnje, dobar dio kapaciteta je već zakupljen, odnedavno je zabilježen i porast prometa rudače i žitarica iz Ukrajine, a i maksimalna tonaža brodova koji mogu pristati u luku iznosi 220.000 DWT.

Nizak vodostaj Dunava također znači smanjeni kapacitet prevoza baržama, a Srbiju i Rumunjsku povezuju tek dvije jednokolosječne neelektrificirane pruge. Također, postoji i luka u Solunu, u Grčkoj, koja godišnje opsluži oko 7 milijuna tona rasutog tereta, ali i do nje vodi samo jedna elektrificirana jednokolosječna pruga.

Također, postoji luka i u Baru, koja je malog kapaciteta, te terminal za rasute terete u Rijeci, kapaciteta 4 milijuna tona, jedinog koji može primiti i najveće brodove za transport rasutog tereta.

Pitanje koje se također postavlja je imaju li željeznički operateri dovoljno slobodnih vagona za transport 2 milijuna tona ugljena do termoelektrana u RB Kolubara? S druge strane, Ministrica rudarstva i energektike Srbije, Zorana Mihajlović za TV Prva izjavila je: “Želimo li doista opstati ove zime, onda moramo malo i štedjeti”.

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Dodala je i da je država dala skoro milijardu eura za uvoz električne energije i plina. Kako je navela, ne može se točno procjeniti koliko će država dati novca za uvoz električne energije do kraja ožujka, jer cijene stalno fluktuiraju. Prema njezinim riječima, danas struja košta 400 eura za MW/h, dok je prije nekoliko dana bila 730 eura.

Dodatna nabava mazuta
“Najoptimističnije procjene kažu da ćemo do kraja ožujka dati barem dvije milijarde eura, dok o pesimističnima ne smijem ni govoriti”, naglasila je Mihajlović i ukazala da kućanstva najviše sudjeluju u potrošnji električne energije s oko 42%, zbog čega država želi stimulirati građane da štede.

“Vjerujem da će u narednih pet do sedam dana Ministarstvo financija izići s nekim prijedlogom ušteda”, izjavila je Mihajlović navodeći da je Srbija većim dijelom osigurala dovoljne količine plina, ali da nisu osigurane sve potrebne količine.

Kada je riječ o mazutu, tog resursa ima za 119 dana, precizirala je Mihajlović i dodala da će država nabaviti još mazuta da “svi imaju svega”.