Na Beogradskom sajmu održan je 18. Sajam etno hrane i pića – najstarija i najkompletnija smotra proizvoda i proizvođača tradicionalnih prehrambenih proizvoda u Srbiji i regiji jugoistočne Europe.

Tradicionalnim prehrambenim proizvodima predstavilo se više od 300 proizvođača i moglo se probati i neke zaboravljene gastro delicije. Sajam etno hrane i pića jedan od najvažnijih događaja u oblasti promocije tradicionalne srpske i regionalne hrane.

Autohtoni proizvodi
Ovaj sajam okuplja proizvođače, distributere i ljubitelje autentične hrane i pića, s ciljem očuvanja, promocije i unapređenja etno i autohtonih proizvoda. Sajam etno hrane i pića odigrao je u posljednjih petnaest godina značajnu ulogu u brendiranju, promociji i plasmanu leskovačkog ajvara, kačarskog i homoljskog meda, duvan čvaraka, futoškog kupusa, pirotskih peglanih kobasica, vurde, banice, vrtke, različitih džemova, slatka, kitnikeza, kisele zimnice, suhomesnatih specijaliteta, mliječnih proizvoda, sireva, čajnih mješavina, sušenog voća, pekarskih proizvoda, vina i rakije – od kojih su mnogi postali i izvozni artikli, a većina se ponovo našla na stolovima ljubitelja tradicionalnih zalogaja.

Na sajmu se našlo mahom ručno rađenih proizvoda po tradicionalnoj recepturi, najčešće od organski gajenih sirovina, ali i novih proizvoda nastalih na temeljima tradicije i mašti proizvođača, kao i ambalaža za pakovanje tradicionalnih proizvoda.

Došli su proizvođači iz Leskovca, Požarevca, Zaječara, Kraljeva, Kragujevca, Kruševca, Užica, Valjeva, Zrenjanina, Pančeva, Novog Sada, Niša i Beograda. Svi oni ponosni su na svoje organske i potpuno prirodne proizvode, iako su pred njima mnogi izazovi. Jovan Petrović bavi se tako proizvodnjom sira u kompaniji “Piroćanci doo”.

Ta mala mljekara iz Pirota odlučila je vratiti pirotski kačkavalj na mjesto koje zaslužuje a to je sam vrh srpske gastronomije. Najpopularniji su im sirevi s geografskim porijeklom, kravlji i ovčji kačkavalj, đubek, i pirotski reškavac – sir za grilanje. U mljekari koriste isključivo prirodne metode proizvodnje.

“Koristimo sve tradicionalne recepture, čuva se sve na prirodnim temperaturama bez hladnog lanca i tako se održava po par godina. Surađujemo kako s lokalnim, manjim tržištima, tako i s onim većim. U svakom industriji ima izazova, a naš najveći je čuvanje proizvoda. Mi, naime, ne koristimo nikakve kemijske dodatke osim soli, svaki dan se okreće sir i daska koja je na njemu. Nije lak proces”, kaže Petrović.

Posebna priča je med jer pčelari se, kako je poznato, bore s najžešćom nelojalnom konkurencijom na tržištu. Bojan Jovanović dolazi iz Požarevca i bavi se pčelarstvom 25 godina, te prodaje proizvode od meda.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Brojni izazovi za pčelare
Kaže kako je ogromna razlika između industrijskog meda koji se može pronaći na policama supermarketa i njegovog.

“Prirodni med je skroz nešto drugo – prirodno sto i jedan posto. To je ono što pčela donese u košnicu, iz košnice stavimo u bačve i potom pakiramo u tegle. Med iz supermarketa je neka mješavina s umjetnim medom ili tko zna što se sve stavlja. Izazovi su nam vremenske prilike, bila je katastrofalna suša, a onda nas je dočekala mala otkupna cijena za naše proizvode. Zato idemo na sajmove i imamo tezge u Požarevcu”, kaže Bojan i dodaje kako imaju više vrsta meda, ali najprodavaniji je onaj bagremov, za kojeg su dobili najviše nagrada i priznanja.

S grupom proizvođača predstavilo se i Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Sajam je otvorio ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Martinović, naglasivši da hrana sve više postaje strateški resurs, posebno imajući u vidu globalne izazove i veoma turbulentne geopolitičke prilike u Europi i svijetu.

Isto tako rekao je kako će za 2025. godinu iz proračuna Republike Srbije za poljoprivredu biti dodijeljeno rekordnih 149,5 milijardi dinara, što čini čak 7,5 posto ukupnog budžeta države.