Pelješki most, autoceste, LNG terminal, otvaranje novih hotela, medijski su atraktivne investicije, pogotovo ako ih prate teatralna rezanja crvene vrpce, a iako čine petinu BDP-a o njima zapravo nema nikakve rasprave pa tako ni odgovora jesu li efikasne, kazao je Velimir Šonje, ekonomski analitičar i direktor tvrtke Arhivanalitika, u svojoj analizi "Investicije u Hrvatskoj: trendovi, struktura, (ne)efikasnost", a koju je napravio za HUB i prezentirao je na današnjoj konferenciji InvestCro u Zagrebu u organizaciji Poslovnog dnevnika, Večernjeg lista i 24 sata.

"Ako su u teoriji investicije čarobna formula koja povećava kolač BDP-a u dugom roku, zašto Hrvatska ne osjeća veće blagodati svih ranije uloženih milijardi? Vrag je, kao i uvijek, u detalju ili u ovom slučaju u efikasnosti. Pojednostavljeno, kvaliteta je važnija od kvantitete. Ulaganja koja jačaju konkurenciju i brzo vode rastu produktivnosti, po mogućnosti izravno u izvoznom sektoru, to je ono što je potrebno. U tome je puno važniji učinak investicija na rast od same visine investicija", kaže Šonje. Dodaje da je "često bolje i mnogo manjih nego malo velikih investicija" jer se time postiže disperzija rizika.

Cijenu nedovoljno promišljenih ulaganja, kaže, plaćamo i danas. "Država je 2001. pokrenula investicijski ciklus koji je u jednom trenu dosegnuo iznimnih 7,3 posto BDP-a. Kad je došla kriza 2009., a cijena novca skočila, državne investicije najprije su porasle ne bi se li projekti završili prije punog udara, a potom drastično srezane što je produbilo krizu. Za razliku od Hrvatske koja se zadužila na tržištu kapitala, Bugarska, Poljska ili susjedna Slovenija za financiranje svojih infrastrukturnih perjanica oslanjale su se na EU fondove. Tako su umjesto refinanciranja kredita u najnepovoljnijem trenutku eksplozije javnog duga, (HAC je plaćao po 9 i više posto godišnje, zadržale svoj fiskalni kapacitet i uspjele zadržati ili čak povećati udio državnih investicija u turbulentnim godinama", navodi Šonje u svojoj analizi. Dodaje da je sve ovo dovelo do toga da smo se mi danas vratili na razinu razvoja koji smo imali prije krize 2008., a istodobno je jedna Poljska u međuvremnu porasla 40 posto u odnosu na 2008.