Iako je hrvatska tekstilna industrija uglavnom propala ili je na izdisaju, primjer Kunateksa iz Pegrade u Zagorju, koji se specijalizirao za proizvodnju zaštitne odjeće, pokazuje da se pametnom strategijom ipak može opstati i na tom zahtjevnom tržištu. Tekstilna tvrtka Kunateks je jedan od najvećih hrvatskih proizvođača i distributera zaštitne odjeće koji svoje proizvode po narudžbi radi za više od 1000 naručitelja, za sada uglavnom u Hrvatskoj. Njihov asortiman obuhvaća od zaštitnih kuta, odijela i kombinezona do bundi, prsluka, kapa i ostale odjeće po želji naručitela. Iako sami ne proizvode, klijentima mogu ponuditi i cipele, čizme, klompe i ostalu zaštitnu odjeću globalnih brendova kao i kacige, maske, naočale, rukavice te ostalu opremu za zaštitu na radu. Tvrtka danas zapošljava 65 radnika, a upravo je u tijeku preseljenje pogona iz neadekvatnog prostora u središtu Pregrade u novi poslovni prostor u poduzetničkoj zoni toga zagorskoga grada.

Boris Brežnjak, direktor ove obiteljske tekstilne tvrtke, pojašnjava da iz njihova pogona dnevno može izaći 700 pari hlača ili isto toliko majica. “Iako na tržištu postoji snažna konkrencija, smatram da ima prostora za Kunateks. Osim nas, u Hrvatskoj djeluju još dvije ozbiljnije tvrtke iz ovog sektora. Tu su i veliki proizvođači iz zapadne Europe te nezaobilazna ponuda robe s bližeg i dalekog istoka – Turska,  Kina, Bangladeš itd. No, mi smo se nametnuli svojim pristupom, kvalitetom i pouzdanošću te bilježimo stalni rast”, pojašnjava Brežnjak. U referentnoj listi njihovih klijenata danas je stotine domaćih i multinacionalnih tvrtki koje djeluju u našoj zemlji. Tu je, prije svega, gotovo čitavi sustav Agrokora – od Konzuma i PIK-ova do Tiska i nekih manjih tvrtki iz tog koncerna. Kunateksovi klijenti su i veliki trgovački lanci popu Kauflanda, Tomija i ostalih te niz javnih poduzeća koja imaju potrebu za radnom odjećom. Kao razlog zašto te tvrtke uzimaju Kunateks, a ne nekog jeftinijeg kineskog tekstilca, Brežnjak navodi kvalitetu. “Za razliku od prosječnog kupca koji za sebe kupuje odjeću i koji kada dođe u trgovinu kupi ono što mu se svidi i što mu je jeftino, tvrtke se ponašaju drugačije. Za radnu odjeću je ipak najbitnija njezina svrsihodnost, odnosno kvaliteta. Naravno da su dizajn i cijena bitne, ali mi smo u tom pogledu vrlo konkurentni”, objašnjava direktor ovog zagorskog tekstilca. U Kunateksu kažu da gotovo 90 posto njihovih klijenata dolazi k njima s gotovim dizajnom i zahtjevom za materijal. Ostalima pak u susret izlazi dizajnerski odjel Kunateksa sa svojim inovativnim prijedlozima. Odjeća iz Pregrade se gotovo i ne može naći na policama trgovina jer oni rade isključivo po narudžbi za poznatog kupca s njegovim dizajnom i logotipom.

Tvrtka Kunateks nastala je 1992. godine kao mali pogon za prizvodnju zaštitne odjeće za Hrvatske željeznice. U početku je sjedište tvrtke bilo u obližnjem Desiniću, a 1996. je preseljeno na sadašnju lokaciju u Pregradi. Osnivač tvrtke je bio Stjepan Brežnjak, a nakon njegove iznenadne smrti 2008., u 52. godini života, posao su preuzeli njegovi sinovi, prije svega Boris. Naime, osim proizvodnjom zaštitne odjeće, Kunateks se bavi i maloprodajom te ugostiteljstvom – restoran i iznajmljivanje sala za vjenčanje. Tako da je obiteljski biznis podijeljen po sektorima između tri Stjepanova nasljednika. Tekstilni biznis je imao veliki rast do 2009. godine kada je ostvaren rekordni prihod od 19,5 milijuna kuna. U narednim, kriznim godinama s manje narudžbi, prihod se kretao na razini od 15 milijuna kuna. Već prošle godine bilježi se oporavak i prihod prelazi 16 milijuna kuna, a očekivanja za ovu godinu su veća od 20 milijuna. Zbog očekivanog rasta prometa krenulo se i inveticiju u novi poslovni prostor vrijednosti dva milijuna eura. Umjesto na dosadašnjih 150 četvornih metara, proizvodnja će se od jeseni ove godine odvijati u 700 kvadrata. Plan je da se tada zaposli i 10-ak novih radnika.

Problem izvoza

Teško do sirovine

Iako ima nekih kontakata s distributerima u Europskoj uniji, za sada je Kunateks uglavnom orijentiran na domaće tržište. No, usprkos tome, ulazak naše zemlje u EU je ovoj tvrtki uvelike pojednostavio poslovanje. Naime, kako u Hrvatskoj gotovo i nema proizvođača tekstila, gotovo sav mora doći iz uvoza – ponajprije Italija, a tada i sve ostale zemlje. Stoga je nabavka sirovina za ovog proizvođača odjeće sada puno jednostavnija, brža i jeftinija.