Tvrtka Kova, smještena u naselju Mraclin u Velikoj Gorici, prije 38 godina počela je kao obrtna djelatnost, a danas je – sa 150 zaposlenih, u proizvodnom pogonu od 5000 četvornih metara – jedan od domaćih lidera u proizvodnji čeličnih konstrukcija za automobilsku industriju, kioska i stambenih kontejnera za javnu upravu, javna poduzeća i privatne firme.

Također je i hrvatski pionir opreme za zaštitu okoliša. Prošle godine Hrvatska gospodarska komora uručila je Kovi plaketu Zlatna kuna za uspješno poslovanje u 2018. godini u konkurenciji malih trgovačkih poduzeća u Zagrebačkoj županiji. Kako njihova priča seže još u 80-e, vlasnik i direktor Vjekoslav Kovačić otkrio nam je kako je izgledao njegov put. Prije 45 godina, nakon završene tehničke srednje škole i u vrijeme kada su daljnja školovanja bila, kaže, moguća jedino u vojsci, upisao je prvu generaciju Više zrakoplovne škole.

Istovremeno se istaknuo kao prvotimac među Dinamovim juniorima, potom u seniorima Zagreba i sisačkog Metalca, a kako priznaje, neko je vrijeme ozbiljno razmišljao o profesionalnoj nogometnoj karijeri, tim više što su mnogi u njemu vidjeli potencijal. Međutim, kada je iz Metalca došla takva ponuda, zapitao se bi li mu nogomet mogao osigurati životne perspektive koje si je već ozbiljno zacrtao.

“Početkom 80-ih sam se oženio, rodilo se prvo dvoje od četvero djece i shvatio sam tada da svojoj obitelji trebam osigurati kvalitetan životni standard. Razmišljao sam o bavljenju privatnim biznisom gdje bih sam bio odgovoran za razvoj, rast i učinke. Godine 1983. osnovao sam obrt pod nazivom Kova, bavio se metalnom galanterijom i bio jedini zaposleni. Tada je kapitala bilo malo, oko 20.000 njemačkih maraka, taman da u Njemačkoj nabavim rabljene strojeve potrebne za tehnološke procese.

Počeo sam skromno i nisam očekivao današnji uspjeh; cilj je, ponavljam, bio osigurati obitelji kvalitetan život. No, kako sam igrajući nogomet puno putovao i vidio kako ljudi žive, otvorile su mi se nove perspektive, a s njima i nove ambicije”, priča nam Kovačić. Za jednog od prvih klijenata radio je elemente spuštenih stropova, a to mu je, kaže, dobro išlo jer posao tehnološki i organizacijski nije bio zahtjevan.

Sinovi i kći uključeni u sve aspekte
“U to vrijeme svojom sam proizvodnjom zamijenio uvoz iz Austrije i Njemačke. Tada je to bilo popularno, ali treba podsjetiti da su se okolnosti poklopile jer je prošla država imala problem s devizama pa sam pokrio kritični teren”, otkrio je direktor koji je 90-ih bio pionir proizvodnje opreme za zaštitu okoliša. “Prvi put sam uočio priliku stambenih kontejnera koji i danas imaju značajan potencijal, s čak pet posto prometa, jer ih ljudi ne koriste više samo za izgradnju vikendica.

Također, u bivšoj državi nije bilo ozbiljne konkurencije u proizvodnji metalnih konstrukcija, a ni razvijenog tržišta, tek ponešto u Zagrebu i Ljubljani pa sam našao novi i gotovo neutabani put na tržištu toga vremena”, kaže Kovačić. Početkom 90-ih odlučio je proširiti vidike kroz česta putovanja i posjete različitim sajmovima na zapadnom tržištu. Tada je u tvrtki radilo 30-ak ljudi i otvoreni su novi pogoni, što je zahtijevalo više posla i cjelodnevnog angažmana. S godinama su povećavali obujam proizvodnje i tržišnog udjela probivši se i na strano tržište, za koje su intenzivnije počeli proizvoditi početkom 2000-ih, u vrijeme dok Hrvatska još nije bila dijelom Europske unije.

“Tržište u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Austriji, gdje smo danas snažno prisutni u automobilskoj industriji, primjerice Renaultu, zahtijevalo je veći standard, veću kvalitetu, bolju organizaciju”, kaže vlasnik i direktor. Postali su tako još ozbiljnija tvrtka, zauzeli se oko uvođenja novih tehnologija i školovanja ljudi, poštivanja europskih normi – od zaštite okoliša, normi za zavarivanje, zaštite na radu – koje su implementirali u poslovanje kako bi bili konkurentni na većem i nemilosrdnijem tržištu.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

“Uvijek smo napredovali i rasli, iz godine u godinu, čak i 2008., u doba krize, nismo poslovali s minusom”, naveo je naš sugovornik. Prije deset godina u posao se, po završetku studija strojarstva, uključio i njegov sin Marko, što je za tvrtku bio pomak u kvantiteti, jer su zajedno mogli odraditi više projekata. Zatim se uključila i kći koja radi u prodaji, te najmlađi sin koji radi u odjelu nabave. S njihovim uključenjem bilježe rast u zadnjih pet godina, ali i rast zaposlenika.

Naime, prije pet godina imali su 50-ak radnika, a danas ih imaju 150, uz najnoviju opremu – od CNC strojeva do lasera i plazmi. “Nije uspjeh i rast došao preko noći, bilo je potrebno puno raditi, a mislim da je tome u prilog išla i moja umjerenost. Želio sam raditi, ulagati u nove strojeve, školovati ljude. Danas ima previše onih koji misle da rezultati dolaze preko noći. Skromnost i radišnost, osnova svakog uspjeha, kao da su se kod nas negdje pogubili”, kaže Kovačić, s iskustvom od gotovo četiri desetljeća.

‘Puni smo četiri mjeseca unaprijed’
Kovin rad prepoznatljiv je i vidljiv diljem Hrvatske, u mnogim velikim i manjim mjestima koja koriste opremu za zaštitu okoliša i za dječja igrališta. Tvrtka je svoje proizvode rasprostrla na širokom području od Paga, Grubišnog polja, Samobora, Dugog Sela, Medulina, Zaprešića, Đurđevca, Velike Gorice i Zagreba. Primjerice, mnogim je Zagrepčanima poznato dječje igralište kod Arena Centra i drugim lokacijama po gradu, a dio se iz navedenog programa izvozi u BiH i Srbiju. Dotaknuli smo se u razgovoru i pitanja radne snage, manjka radnika i odlazaka ljudi. S tom se općehrvatskom neuralgijom tvrtka Kova nije srela, a rješenje je, smatra direktor, jednostavno.

“Siguran posao i dobra plaća je ono što svaki poslodavac treba ponuditi radniku koji to zaslužuje. U našoj tvrtki nudimo takve uvjete da potrebe za odlaskom u Irsku ili Njemačku među zaposlenicima naprosto nema. Oni to sve, naravno, moraju zaslužiti svojim radom, trudom i poslovnom kulturom. Ako želite uspjeti, morate ulagati u ljude, njihovu obuku, ali i novu tehnologiju, kako biste im pokazali da je sve to uvjet produktivnosti i da će to na koncu rezultirati ozbiljnim osobnim dohotkom. Primjerice, kod nas bravari imaju 7000-8000 kuna neto uz plaćeni prijevoz i topli obrok, a s prekovremenim satima plaća raste, i to do 10.000 kuna. S takvim uvjetima nije problem naći, ali ni zadržati ljude”, objašnjava direktor koji se nada da će ove godine zaposliti još desetak novih ljudi.

Premda Kovačić ima zanimljivu priču, koja je išla od mladenačkih nogometnih perspektiva do karijere uspješnog poduzetnika, ipak ga je iznenadila nagrada Zlatna kuna, plaketa čiji su kriteriji likvidnost, zaduženost, profitabilnost, povećanje zaposlenosti, poslovni prihodi, snaga poduzeća, materijalna i nematerijalna imovina. Kovačić priznaje da nije očekivao takvo priznanje, premda je ono samo potvrda dugogodišnjeg truda i rada.

“Nisam ni razmišljao o tome jer se konstantno bavim svojom tvrtkom, nastojim biti konkurentan, držati stvari pod kontrolom, naći tržište, osigurati posao i tehnološki napredak, školovati radnike. To su moje brige”, kaže. Posljednje četiri godine imali su, kaže, jak tempo, uključujući širenje, izgradnju novih objekata i nabavku novih strojeva, kako bi se tehnološki pokrili. “Malo ćemo stagnirati, no što se pokrivenosti narudžbi tiče, dovoljno je reći da smo puni četiri mjeseca unaprijed”, poručio je Vjekoslav Kovačić koji i u ovoj godini želi i očekuje rast, razvoj kadrova i tehnologije, te – još zadovoljnih radnika.