Nikada nisam tvrdio da je u Hrvatskoj problem preskupe radne snage.

Ukupnost radnih odnosa u Hrvatskoj je mnogo složenija od samih troškova radne snage. Problem je prenormiranost koja komplicira te odnose što demotivira ljude da stvaraju nova radna mjesta. Sigurno je da je jedan radnik u Austriji ili Njemačkoj deset puta skuplji, ali je i produktivniji, a time i konkurentniji. 

Snose li upravljači poduzeća odgovornost za neproduktivnost? 
Odgovor na to pitanje nije jednoznačan. Sigurno je da snose dio odgovornosti, kao i svi uključeni u procese. Naši menadžeri danas 90 posto vremena troše na ispunjavanje raznih birokratskih zahtjeva i normi pa gotovo da nemaju vremena rješavati problem produktivnosti. U pitanju je diktatura upravne države nad poduzetništvom.    

Znači li to da jeftina radna snaga ipak nije preduvjet za privlačenje investicija? 
Nama se često kao sveti gral nude spasonosna rješenja: jednom su to investicije, drugi put smanjenje javne uprave ili snižavanje tečaja. Takvo jednodimenzionalno gledanje na stvari neće dati rezultata jer su svi ti odnosi u društvu isuviše složeni da isključivo jedan recept urodi rezultatom. To je poput kuhanja, nije dovoljno jednostavno promiješati sastojke i očekivati odlično jelo. Činjenica je da poduzetnici u Hrvatskoj imaju sve manje vremena baviti se poduzetništvom.