Svi malo stariji ljudi sjećaju se kako je prije 20-ak godina uništena većina hrvatske industrije. To se radilo na način da su trgovački lobiji, potpomognuti bankama, išli i kupovali te uništavali tvornice, najčešće zbog njihovog atraktivnog zemljišta, a u nekim slučajevima i zato da bi se uništila konkurencija.

Svakodnevno smo svjedoci da se otvaraju novi trgovački centri u kojima se prodaje uglavnom roba proizvedena u inozemstvu. S druge strane, otvaranje novog proizvodnog pogona je više raritet nego neka redovna pojava. 

Da li ste se i Vi osobno sreli s takvim problemom?  
Prvomajska je tvrtka koja ima jaki brend, globalno prepoznatljivi proizvod i kvalitetne ljude, a svejedno se svakodnevno borimo za opstanak. Imamo sreću da većinu svojih aktivnosti finaciramo iz vlastitog kapitala. No, vidim situaciju kod nekih partnerskih tvrtki koje imaju potrebu za bankarskim kreditima i kako velikih poteškoća oni imaju da osiguraju takvo financiranje. Banke se ponašaju pragmatično – trgovina im je puno manje rizično ulaganje s bržim povratom i većom zaradom nego što je to slučaj u proizvodnji. Da želim sada kupiti Mercedes, mislim da bi mi za kredit trebalo nekoliko sati, ali ako bih želio novu proizvodnu liniju uzeti na kredit, mislim da bi s tim imao ozbiljnih problema. 

Kako je moguće pronaći izlaz iz postojeće situacije uništavanja proizvodne djelatnosti? 
Vrlo teško jer to je globalni proces. Mi smo malo tržište i teško možemo u nekoj ozbiljnoj proizvodnji konkurirati velikim europskim zemljama ili Dalekom istoku. Prije 15-ak godina sam i ja osobno sudjelovao u jednom projektu koji je poticala tadašnja Vlada, a gdje se tražio odgovor na ovo pitanje. No, od toga je malo toga zbilja i realizirano.