Iznajmljivačima se to može činiti puno, no trebaju znati da agencije i turoperatori ulažu i novac i napor u prodaju njihovih kapaciteta, pogotovo ako u procesu sudjeluje više od jedne agencije.

Sve te aktivnosti agencije koštaju. No, pitanje je s kim se ulazi u ugovorni odnos. Suradnja s nekim velikim i razvikanim organizatorima putovanja iznajmljivačima se pokazala beskorisnom, čak štetnom, jer nisu dovoljno educirani i potpisivali su loše ugovore. Primjerice, neke agencije u slučaju otkaza naplate cijeli iznos i ostave ga sebi, vlasnik smještaja ne dobije ništa i ostaje prazan. 

Zašto bi onda uopće angažirali agencije?
To je jednostavna matematika, suradnja s agencijom mora jamčiti bolju popunjenost i dulju sezonu, umanjuje rizik u slučaju otkaza te od podbačaja na pojedinim tržištima, jer agencije s većim kontingentom kapaciteta rade paraleleno na nekoliko tržišta. No, iznajmljivači se moraju educirati kako bi znali ulaziti u partnerski odnos i odabrati prave partnere jer većina agencija radi korektno i trudi se ne samo prodati, već i podijeliti know how za bolje poslovanje. Druga je priča s onima koji žele "zamračiti" prihod zbog utaje poreza. Rad s agencijama smanjuje i sivu zonu.

S kim onda i kako treba surađivati?
Zagovaramo okrupnjavanje na razini destinacija, odnosno suradnju s lokalnim agencijama koje poznaju destinaciju i znatno lakše će prodavati na različitim tržištima. Treba osmisliti sustav poticajnih mjera da bi se potaknula suradnja u kojoj svi dobivaju.