Gubitak u Belju nije iznenađenje, očekivan je i posljedica je velikih investicija koje su proteklih godina tamo realizirane.

Ulaganja u poljoprivredu moraju biti na dugi rok, na 30 i više godina kako to rade zapadnoeuropske države. Kod nas je to nemoguće pa nema novih projekata u poljoprivredi jer samo sustavi poput Agrokora mogu izdržati presiju kreditnih dugova.         

Konditori su čini se uspjeli odoljeti krizi, bilježe veću dobit nego 2012.
Hrvatski konditori mogli bi imati i bolje rezultate da ih ne pljačka lokalna trgovina. Ta industrija i kod nas i vani ostvaruje veliku dodanu vrijednost, do 50 posto. I dok strani konditori ta sredstva mahom troše na ekspanziju, hrvatski su ucijenjeni od trgovaca, da bi ih uopće stavili na policu moraju im izdvojiti i više od 30 posto od te novostvorene vrijednosti.     

Ceh krize, ali i izlaska iz Cefte skupo plaća i mljekarstvo, Dukatu su prihodi pali i doma i u regiji?
Generalno gledano, Dukat je samo ilustracija, sva naša prehrambena industrija zbog ulaska u Europsku uniju trpjet će gubitke. Ostala je bez nekih tržišta, a hrvatsko je već zapljusnuo golem uvoz najčešće nekvalitetnih proizvoda koje ne žele kupci iz EU. U mljekarstvu je stanje još složenije s obzirom na dramatično smanjivanje otkupljenih količina mlijeka što industriji poskupljuje proizvodnju.