Prošlog tjedna, uz potporu HKG, nas nekoliko proizvođača i distributera bilo je u Moskvi i sada znamo – ove godine definitivno nema izvoza mandarina u Rusku Federaciju.

Tamo smo ipak s kupcima iz Bjelorusije dogovorili isporuku 2500 tona. Upita ima iz Njemačke, Švedske, a danas su se javili i iz Libanona. Pomažu nam i Komora i Ministarstvo vanjskih poslova u kontaktima pa se nadamo da će ukupan ovogodišnji urod ipak naći kupca.      

Izvoz na europsko tržište navodno ne bi bio upitan da mandarine pakirate u celofan ili vrećice?
Europski kupci su vrlo zahtjevni, a strojevi za pakiranje skupi. Za novi treba izdvojiti i do 150 tisuća eura, za unajmljeni oko 50 tisuća. Zato smo se i okrenuli Rusiji koja je primala nesortiranu robu u drvenoj ambalaži. Plaćanje je bilo osigurano, nikada nismo ostali zakinuti.   

U tijeku je proces okrupnjavanja u otkupu, formiraju se dvije velike grupacije oko Fragarie i AgroFructusa, je li to dobro ili loše za voćare?
Donose li veliki tržišni igrači više koristi ili štete teško je jednoznačno odgovoriti. Činjenica je da se tržište voća i povrća snažno globalizira te da samo velike kompanije mogu računati na pozicioniranje među svjetskom konkurencijom, jer da osvoje i zadrže te niše nužna su skupa ulaganja mjerljiva u desecima milijuna eura. Ono što mogu ipak istaknuti jeste preniska ovogodišnja otkupna cijena, s ponudom 2,5 kune za kilogram mandarina, što je najmanja cijena unatrag nekoliko godina, doista su nas ponizili. Njihov je argument da se s tom cijenom može agresivno nastupiti na tržištu i prodati ukupan urod, no mi proizvođači u dvojbi smo jesmo li time zapravo dobili mačka u vreći.