Ove sam godine bio na odmoru u Albaniji i Makedoniji. Priroda u obje zemlje je predivna, ljudi su gostoljubivi, otvorena srca i spremni pomoći u bilo kojem trenutku. Naravno, hrana je bila izvanredna, s već pomalo zaboravljenim izvornim okusima rajčice ili paprike.

Međutim, ono što me smetalo je prljavština pored ceste. Tamo je normalno da iz auta izbaciš svo smeće koje imaš dok se voziš. Sami smo nekoliko puta bili svjedoci da je obitelj iz auta njemačkih ili engleskih tablica tijekom vožnje kroz prozor izbacila svoje smeće. Kladim se da im to ne padne na pamet kad su u Njemačkoj ili Engleskoj. Ovdje kao da im je to normalno. Zašto je to tako?

Osim toga, kad kao coach dolazim u različite kompanije, u nekima je normalno da se kasni s rokovima, da su kutije razbacane po hodnicima ili da na ulazu prvo gazite preko opušaka, da biste tek onda ušli u ured. U drugim kompanijama, u istoj branši i u istom gradu, pak, vlada sasvim suprotna kultura poštivanja rokova, prostora i ljudi. Zašto je to tako?

Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, novoizabrani gradonačelnik New Yorka Rudy Giuliani odlučio je dokazati da “teorija razbijenih prozora” može promijeniti ponašanje stanovnika toga grada.

ročitavši poticajni članak Jamesa Q. Wilsona i Georgea Kellinga, pod nazivom Broken Windows (napisan 1982. godine), oduševljeni Rudy postao je prvi gradonačelnik jednoga tako velikoga grada koji je tu teoriju pretvorio u djelo.

Teorija Broken Windows kaže da nešto toliko banalno kao što je razbijeni prozor na zgradi upućuje na napuštenost, manjak poštovanja prema imovini, a samim time i na manjak poštovanja prema zakonu.

Prvi korak prema polaganoj propasti

Razbijeni prozor je prvi korak prema polaganom propadanju cijelih naselja jer se očekuje da bi se s vremenom pojavilo još razbijenih prozora, napuštenih automobila, grafita, a nakon toga bi slijedila i pojava narkomana, prostitucije i razbojništva koji bi naposljetku preuzeli cijelo naselje.

Stanovnici tih mjesta počeli bi se osjećati nezaštićeno te bi vjerojatno polako počeli napuštati svoje domove. Ohrabreni time, kriminalci bi postali hrabriji, a njihovi bi napadi postajali sve učestaliji.

Takva atmosfera nastavlja privlačiti nove prijestupnike iz drugih dijelova grada i cijeli taj ciklus, koji je počeo samo jednim razbijenim prozorom, rezultirao bi razorenim naseljem. Inspiriran lekcijom Broken Windows, tadašnji šef njujorške policije Willie Bratton fokusirao se na crtače grafita, profesionalne prosjake i vandale iz podzemnih željeznica. Beskućnici su zamoljeni da ne napuštaju svoja skloništa, grafiti su uklonjeni u roku od 24 sata i razbijeni su prozori zamijenjeni novima.

U početku Bratton je primao mnogo kritika jer se bavi takozvanim “sitnim” prijestupnicima i uvriježeno je mišljenje bilo: “Kome smetaju prosjaci, grafiti ili razbijeni prozori? Oni nikome ne čine zlo.”

Stvarnost je drukčija. Većina nas sposobna je biti “dobra” kada smo usmjereni na taj način, ali isto tako, velika većina nas sposobna je biti “loša” kada se čini da nitko ne mari za to.

Ako svi voze 30 kilometara brže od dopuštenog naravno da ćemo i mi činiti isto. Nitko ne baca smeće u muzeju pa nećemo niti mi.

Isti ti ljudi će bez razmišljanja baciti smeće na cesti, ako je to smeće već ionako oko njih pa što onda smeta još jedan komad?! U većini slučajeva to nisu svjesne odluke. Mi jednostavno reagiramo u skladu s okruženjem.

Godine 1994., na samom početku Giulijanijeva mandata, u New Yorku je počinjeno 2801 ubojstvo. Devet godina poslije, 2005., u New Yorku je počinjeno 537 ubojstava, što je najniža zabilježena brojka od 1963. godine.

Teorija Broken Windows događa se i u poduzećima. Kao što sam na početku spomenuo, ako je hrpa opušaka ispred ulaza, ljudi će svjesno ili nesvjesno bacati opuške i dalje. Ako svi kasne s rokovima, većina će prihvatiti taj obrazac kao normalan.

Jedino što, dakle, možete i trebate učiniti jest da počnete mijenjati te navike. Kako navike zaposlenika, tako i vlastite. U početku vam ljudi mogu biti iznenađeni. Disciplina nije jednostavna navika i nije ju jednostavno uvesti ako je nema.

Vi koji imate djecu znate da ako dijete nije usvojilo disciplinu u najmlađim danima, poslije će to biti vrlo teško. Ako je dio vaše organizacijske kulture da se ljudi ponašaju nedisciplinirano i da je to normalno, bit će to teško mijenjati. Međutim, nema drugog puta ako želite stvoriti ozbiljnu, uspješnu i pobjedničku organizaciju.

Transparentna i dobro komunicirana

Trebate početi dogovorom o jasnim pravilima ponašanja. To može biti pravilo o vremenu dolaska na posao, međusobnoj komunikaciji, sastancima, rokovima, čistoći i slično. Pravila moraju biti dobro iskomunicirana i transparentna, tako da nitko ne može reći da nije upoznat s njima.

Još nešto: Ne možete dečkima u skladištu reći da moraju doći barem pet minuta prije početka svoje smjene, a onda omiljenom kolegi iz prodaje dopustiti da svaki dan redovito kasni 30 minuta. Ili pravila poštujemo ili ne.

Učite iz teorije Broken Windows. Počnite sad s malim stvarima i obećajem vam da ćete se u budućnosti puno manje brinuti o velikim stvarima.