U maloprodajnom lancu osobna potrošnja iznimno je osljetljiva na vijesti iz gospodarstva, na klimu, informacije o brojci nezaposlenih i realnim dohocima koje su redom sve negativne.

U proljeće je udar izazvao novi obračun računa za struju i plin kojima su građani unatoč štednji dobili više račune. Usto, cijelo vrijeme smo okruženi upozorenjima o deflaciji, otvoreno se govori o nesposobnosti Vlade i padu BDP-a i normalno je da se ljudi preplaše pa manje troše. To pokazuje pad prometa u trgovini koji je 0,5 posto slabiji nego prošle godine.

Je li po vama taj strah opravdan?
Činjenica je da unatoč štednji ne možete isključiti vodu i struju, ali možete smanjiti osobnu potrošnju na 150 osnovnih artikala, ali to nije smisao maloprodaje. Možda su reakcije dijelom i brzoplete zbog loše percepcije stanja u gospodarstvu, a u takvim vremenima ljudi štede jer ne znaju što će donijeti sutra dok istodobno tisuće ljudi idu na skijanje ili u Brazil na nogometno prvenstvo. Trendovi u maloprodaji su snažno povezani s psihologijom, problem je kako naći izlaz iz kolektivne depresije jer kad čitate novine imate osjećaj da nikad nije bilo gore, no to nije stvarna slika. 

Kada procjenjujete da bi se negativni trendovi mogli preokrenuti?
Proći će još dosta vremena dok se percepcija ne promijeni, rekao bih da će se to dogoditi u narednih pet godina. Ljudi će kad-tad shvatiti da smo glasali za ulazak u Europsku uniju i da je ta odluka bila dobra, odnosno kad se mentalno integriraju u Europu, pri čemu pružamo snažan otpor iako je nekim drugim zemljama bilo puno gore nego kod nas.