Kada je riječ o instrumentu predstečajnih nagodbi problem je ležao u njegovoj provedbi koja je naišla na  razne probleme, zbog čega su na kraju bile potrebne i same izmjene instrumenta.

Sama činjenica da je mijenjan nekoliko puta od njegovog donošenja u listopadu 2012. godine najbolje tome ide u prilog. S jedne strane je dobro da se novi instrument prilagođava kada se uoče njegove greške u provedbi, no ovako učestale promjene možda dokazuju da infrastruktura za provedbu nije dorasla ideji predstečajnog postupka koji je trebao biti brz, efikasan i donijeti novi početak tvrtkama u likvidonosnim problemima. Isto je tako možda previše pretenciozno izolirati ovaj instrument kao rješenje problema neplaćanja u sustavu, kako ga je apostrofirala izvršna vlast. 

Tko je 'glavni krivac', odgovoran za to?
Loš sustav i neefikasno sudstvo ne mogu iznijeti složen instrument predstečajnih nagodbi na efikasan način. Tu leži odgovor na pitanje tko je kriv. Premda su promjene i prilagodbe u instrumentu bile korisne, on i dalje nije dosegnuo razinu koju bi trebao. 

Kako to promijeniti, koji koraci su potrebni?
Kao što sam već rekla, loš sustav i neefikasno sudstvo ne mogu dovesti do efikasnog instrumenta predstečajnih nagodbi koji će zadovoljavati sve strane. Tu leži odgovor na dva pitanja, i na pitanje tko je krivac kao i na pitanje kako to promijeniti. Potrebne su duboke strukturne promjene reformama cijelog sustava. Parcijalnim rješenjima nećemo doći do zadovoljavajućih rezultata, osobito ne onih dugoročnih.