U pandemiji koronavirusa jačala je online kupovina što je nametnulo pitanje današnjeg koncepta shopping centara u Hrvatskoj.

O toj smo temi razgovarali s mladim, talentiranim i nagrađivanim arhitektom Perom Vukovićem, direktorom i vlasnikom zagrebačkog arhitektonskog ureda ARHIV arhitektura i urbanizam koji je osnovao 2014. godine, a u kojem trenutno radi 20 arhitekata čiji je primarni cilj osigurati nove, originalne koncepte te pragmatičnu i funkcionalnu arhitekturu.

Upravo je ARHIV zadužen za prenamjenu velike zgrade na istočnom ulazu u Zagreb u prostor po novom konceptu shopping centara koji je sve više prihvaćen u svijetu. Riječ je o prenamjeni interijera od oko 17.210 četvornih metara u kojem su planirani jedinstveni sadržaji poput zabave i rekreacije uz više od 25 različitih aktivnosti, wellnessa i dodatnih sadržaja poput kafića i restorana.

Investitor je bee Family Office S.A.S, koji u Hrvatskoj posluje kao Bricostore nekretnine Žitnjak d.o.o, a koji će, prema gruboj procjeni, u ovaj projekt uložiti 12 milijuna eura.

Uz upravljanje coworking prostorima, ova – po porijeklu kapitala i poslovnom obrascu ponašanja francuska tvrtka – bavi se izgradnjom i upravljanjem shopping centrima. Kako su vlasnici više takvih prostora, počeli su promišljati budućnost shopping centara kada se 2018. počeo osjećati udio internet trgovine u padu prometa.

Wellness, adrenalinski park…

“Ideja s kojom su nas kontaktirali bila nam je iznimno bliska, jer smo dvije godine ranije završili projekt Padel centra u paviljonu 10 Zagrebačkog velesajma – velika kutija dobiva novu namjenu. U trgovačkom centru na istoku Zagreba trenutno je ‘uradi sam’ trgovina s proizvodima za izgradnju, opremanje i uređenje doma i vrta. Program i projektni zadatak s kojim su nam investitori pristupili odmah nam je bio izuzetno zanimljiv. Programski koncept je centar za zabavu i sport za cijelu obitelj koji maksimalno koristi sve postojeće prostorne kapacitete, unutrašnje i vanjske. Kako se radilo o izuzetno zanimljivom i novom programu, nama kao uredu, koji se inače bavi posebnim projektima, to je bio savršeni izazov”, kaže Vuković.

U centru su, kaže, sadržaji za gotovo cjelodnevni boravak cijele obitelji; razni sportovi, wellness i spa, adrenalinski park, zabavni sadržaji za djecu, restorani i barovi, postojeći coworking na krovu…

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

“To nije shopping centar, već prenamjena i novi život postojećeg. Idejni je projekt završen i investitor ga je prihvatio. Kako se radi o iznimno složenom projektu koji zahtijeva suradnju raznih struka, trenutno se razmatra način i modalitet nastavka i naposljetku, nadamo se, realizacije”, kaže Vuković.

Tema koncepta shopping centra zanimljiva je, kaže, arhitekt, od samog prapočetka i bliskoistočnih bazaara, kasnijih natkrivenih pasaža s početka 19. stoljeća iz Pariza i ostatka Europe, i onoga što danas smatramo shopping centrom, a zapravo je nastalo sredinom 20. stoljeća u SAD-u.

“Kako je SAD zaista jedna druga kultura koja je u malo čemu usporediva s onom europskom, a shopping centri su isključivo američki izum, kojemu je jako dugo trebalo da ‘preskoči preko bare’, skeptičan sam o dugoročnosti tog koncepta u Europi, potpuno nevezano uz porast udjela online shoppinga i trenutnu pandemiju. Hrvatska je kasno dobila prve shopping centre u pravom smislu te riječi – Importanne prolaz 1994., Shopping centar Prečko 1995., Importanne galerija 1997., Kaptol centar 2000., a prvi pravi shopping centar – King Cross 2002. Importanne prolaz je gradio doktor Zovko, kao poznati emigrant koji je ‘već živio shopping centre’, a King Cross je u manje od 20 godina prošao nekoliko životnih ciklusa.

Upravo taj kratki životni vijek i (ne)mogućnost transformacije je ono što brine i što daje dojam neizvjesnosti života tih centara i njihove isplativosti. Shopping centri mogu konkurirati i biti tržišno isplativi jedino kontinuiranom transformacijom, prilagođavanjem i nametanjem trendova. Oni nisu vrijednost sami za sebe. Radi se o prevelikoj količini kvadrata, koji gube smisao ako su namijenjeni samo trgovini. Kao i svaki komercijalni prostor, moraju nuditi puno više: priču, doživljaj, zanimljivost, posebnost, prestiž, kvalitetu, zdravlje, adrenalin, mir, utočište, zabavu, razbibrigu, kontakt”, smatra arhitekt.

Većina shopping centara, kaže, ostala je na tome da se radi o “velikoj kutiji” koja najčešće ima limeno pročelje bez prozora i poput kockarnica ne nudi pogled kroz prozor kako kupac ne bi imao dojam vremena.

“Kao korisnik, izbjegavam shopping centre koliko god mogu jer te prostore ne smatram ugodnima. Moj favorit je rotterdamski Lijnbaan koji je izgrađen 1953., kao prva europska ulica namijenjena isključivo pješacima i shoppingu, i danas izvrsno funkcionira kao centar grada. Svojim arhitektonskim elementima apsolutno ljudskog mjerila, poput genijalnog trijema, danas živi kao nikad. I on nije radio od 1980. do 2010. kad je doživio ‘revival’. Predviđam da će se isto dogoditi i kod nas i da će se kupovina vratiti u centre gradova, koji će u suprotnom odumrijeti. Povijest nas je više puta naučila da se trendovi vode gotovo sinusoidom, i vraćaju.

Tako kod nas očekujem ponovni ‘revival’ robnih kuća i trgovina u centru grada – to je nešto čemu niti jedan shopping centar ne može parirati. Bilo bi predivno raditi na projektima rekonstrukcije i dogradnje Name u Ilici, po uzoru na berlinski KaDeWe, pariški Lafayette, londonski Selfridges ili bečki KaDeWe”, kaže Vuković.

U ožujku je njegov ARHIV napunio sedam godina, a tim od trenutno 20 arhitekata nastavlja se razvijati i rasti. Od samog početka dio tima bio bi barem jedan ili više stranaca, od kolega iz Italija i Portugala pa sve do Argentine i Tajlanda, što je uredu dalo novu perspektivu koju donose sa svojim različitim kulturnim i životnim pozadinama i iskustvima. U uredu trenutno rade i dvije djevojke iz SAD-a i Južne Koreje.

“Stephanie je u ARHIVU od 2016. a Yujin od 2018. godine i obje imaju važnu ulogu u uredu. Jednako tako i svi zaposleni iz Hrvatske su iz različitih dijelova Hrvatske. Naša je želja da budemo prepoznati po kvalitetnoj i pametnoj arhitekturi i doživljaju koji nudi, a ne po formalnim gestama ili ponavljajućim detaljima. Svako arhitektonsko pitanje i zadatak ima svoj jedinstveni odgovor”, ističe Vuković.

Fokusiraju se, kaže, na kvalitetu uvjeta za sve zaposlene, počevši od IT infrastrukture koja, pojašnjava direktor, mora biti “up-to-date” i besprijekorna, do svakodnevnog toplog obroka. ARHIV, kaže Vuković, ne nudi „tipična“ rješenja, već dodanu vrijednost kroz kreativnu i inženjersku energiju koju kreiraju u velikim prostorima na zagrebačkom Vrbiku, na adresi Zeleni trg 6A.

“Ured je u bivšim prostorima Hidroelektre niskogradnje, gdje se, među ostalim, crtao i Poljudski stadion. Taj prostor, starih baraka kako ih mnogi zovu, prilagodili smo svojim potrebama, uredili dvorište, veliku maketarnicu, sobu s materijalima, puno zajedničkih prostora. Naša misao vodilja je stvarati i sudjelovati u stvaranju arhitekture na najvišoj mogućoj razini. Izdvaja nas mogućnost sagledavanja arhitektonskog zadatka iz svih mogućih kuteva i stvaranje rješenja koja su neočekivana, pametna.

Učimo i razvijamo se kroz ljude i zadatke na kojima radimo. Inspiriraju nas i okoliš u kojem djelujemo, kontekst, povijest, arhitektura, umjetnost i dizajn, ali i neke potpuno neočekivane stvari, poput majstora i obrtnika s kojima surađujemo”, kaže arhitekt čiji je ARHIV dosad radio na 148 projekata, od čega je više od njih 50 danas realizirano.

Zanimalo nas je i kakvi su danas trendovi, na što Vuković otkriva kako klijenti traže najnapredniju arhitekturu koja ima koncept i dodaje vrijednost.

“To ne znači nužno da je takva gradnja skuplja, dapače, temeljitim promišljanjem i pristupom, i novim digitalnim tehnologijama moguće je predvidjeti i preduhitriti gotovo sve situacije na gradilištu. ARHIV i svi naši suradnici projektiramo u BIM-u, što danas postaje apsolutni standard.

Ukratko, sve se odmah radi na jednom zajedničkom 3D modelu, tako da se projekt prvo ‘izvede’ u digitalnom prostoru, sa svim detaljima, instalacijama i svim svojim dijelovima, uključivo interijer”, pojašnjava.

Širenje na strana tržišta

Njihovi klijenti velikom većinom dolaze iz privatnog sektora, a posljednjih godina ARHIV radi i na značajnom broju projekata i u turizmu.

“Gotovo svaki klijent dovede nekoliko novih i tako broj klijenata eksponencijalno raste. Trenutno radimo na našem drugom projektu u Sloveniji, u Ljubljani, a fokus polako pomičemo prema izlasku i povećanju prisutnosti na stranim tržištima. Iako je nezahvalno prognozirati, želja je da Zagreb uvijek bude sjedište ARHIV-a, a da se po potrebi projekata i prilici otvaraju i strani uredi, podružnice”, kaže Vuković.

Isprva su radili desetak zagrebačkih stanova, ali ne samo kroz projekt interijera, već kroz temeljitu rekonstrukciju koja je uključivala i sve instalacije. Kroz to su, kaže Vuković, ispekli zanat pa su sljedeći projekti bile obiteljske kuće i kuće za odmor.

“Brzo smo dobili povjerenje klijenata za velike projekte poput hotela, poslovnih prostora, poliklinika, gdje smo pristupom i posvećenošću uspješno kompenzirali manjak iskustva koje smo tada stekli, a sa svim klijentima uspješno nastavili suradnju”, kaže arhitekt. O nekim njihovim projektima – Casa Nube, Rova Residence, Villa Margari na Krku i Camping Selce – pisali su i svjetski mediji.

Lani su, kaže direktor, ponovili rezultat 2019. što je za 2020. izuzetno dobro. “U normalnim uvjetima bi vjerojatno rasli približno 30%, što očekujemo ove godine, kada se fokusiramo i konkretnije radimo na razvoju poslovanja kroz širenje na strana tržišta.

S klijentima i stranim partnerima pokrećemo dva nova projekta kojima planiramo potvrditi i proširiti djelovanje, a koje smo započeli prošle godine.

Cilj je zadržati i povećati kvalitetu projekata i usluge, i svakodnevno uživati u pozivu i poslu arhitekta”, zaključuje Pero Vuković.