Nešto više od trećine hrvatskih poduzeća inovira, a dvije trećine ne uvodi inovacije, pokazuje istraživanje Državnog zavoda za statistiku. U razdoblju 2012-2014. godina 35,2% posto od anketiranih 4498 poduzeća uvelo je barem jednu od inovacija. Inovativna su gotovo dva od tri velika poduzeća, nešto manje od polovine srednjih i nešto manje od jedne trećine malih.

Inovacijske aktivnosti češće su kod proizvodnih poduzeća: inovaciju je uvelo njih 41%, dok je kod uslužnih poduzeća inovaciju uvelo nešto manje od trećine. Manji je udjel inovatora proizvoda i procesa od inovatora u organizaciji i marketingu. Nabava postrojenja, opreme, softvera i zgrada najčešći je oblik inovacijskih aktivnosti kod većine inovatora proizvoda i procesa (83,9%).

Proizvodna poduzeća sklonija su vlastitim aktivnostima istraživanja i razvoja te aktivnostima dizajna, a uslužna nabavi različitih oblika znanja na tržištu, kao što su provjereni postupci (know-how), djela zaštićena autorskim pravom, patentirani i nepatentirani izumi te druge vrste znanja. Struktura izdataka za inovacijske aktivnosti u 2014. godini pokazuje da je najviše potrošeno na nabavu postrojenja, opreme, softvera i zgrada, a nakon toga na vlastite aktivnosti istraživanja i razvoja.

Neinovativna poduzeća se, prema razlogu neuvođenja inovacijskih aktivnosti, mogu podijeliti na ona koja nisu imala uvjerljiv razlog za uvođenje inovacija i ona koja su imala namjeru, ali su zapreke bile prevelike. Od poduzeća koja nisu imala motivaciju za uvođenje inovacija, najvažniji čimbenik za neinovativnost je slaba potražnja za inovacijama na tržištu, dok s druge strane najveći udjel po važnosti prepreka u uvođenju inovacijskih aktivnosti u poduzećima imaju teškoće u dobivanju državne potpore ili subvencije za inovacije.