Sudbina je ispisala tragičan kraj za jedan od najprepoznatljivijih simbola Zagreba. Kasno navečer 17. studenog 2025., nešto prije ponoći, u Vjesnikovom neboderu na Slavonskoj aveniji 4 izbio je veliki požar. Plamen je, prema prvim informacijama, buknuo na 15. katu i nezadrživo se vertikalno proširio sve do krova, pretvarajući staklenog diva u ognjeni pakao. Unatoč nadljudskim naporima čak 93 vatrogasca s 30 vozila, koji su se s vatrenom stihijom borili cijelu noć, unutrašnjost zgrade je uništena. Iza njih je ostala samo pougljenjena ljuštura – sablasni spomenik slavnoj prošlosti i budućnosti koja se pretvorila u pepeo. U ovom tragičnom događaju, srećom, nije bilo ljudskih žrtava, no Zagreb je nepovratno izgubio arhitektonski i povijesni dragulj koji je desetljećima definirao njegovu vizuru i svjedočio o vremenima optimizma i napretka.

Simbol grada

FOTO: Ovako jutros izgleda Vjesnik, poznat moguć uzrok požara

Visok 67 metara, Vjesnikov neboder bio je desetljećima nepogrešiv vizualni orijentir i simbol modernističkog optimizma glavnog grada. Projektirao ga je arhitekt Antun Ulrich prema natječajnom projektu iz 1957. godine, a gradnja ovog giganta od armiranog betona i stakla trajala je punih devet godina, od 1963. do 1972., kada je napokon primio svoje prve stanare. Inspiriran američkom poslovnom arhitekturom, posebice njujorškom zgradom Lever House, u trenutku dovršetka ubrajao se među najmodernije poslovne zgrade u Europi. Njegova prepoznatljiva fasada od reflektirajućeg stakla u smeđim i narančastim tonovima, koje je odbijalo toplinu, a propuštalo svjetlost, priskrbila mu je popularni nadimak “Čokoladni toranj”. Uveo je i tada revolucionaran koncept otvorenih uredskih prostora po katovima, savršeno prilagođenih hektičnom ritmu novinskih redakcija koje su u njemu pronašle svoj dom.

U svom zlatnom dobu, kompleks Vjesnika bio je kucajuće srce novinarstva — moćno medijsko središte koje je svakodnevno proizvodilo neke od najutjecajnijih tiskanih izdanja u regiji. Nije bio samo dom dnevnih novina Vjesnik, po kojima je i dobio ime, već i redakcija poput Večernjeg lista, Sportskih novosti te niza kultnih magazina, uključujući Studio, Start, Arenu, Svijet i Vikend. Generacije su odrastale čitajući stripove poput Alana Forda, koji su također tiskani unutar ovog kompleksa. Unutrašnjost se mogla pohvaliti najsuvremenijom tehnologijom svoga vremena: pneumatska pošta prenosila je dokumente između katova, dok je šuma antena na krovu povezivala urednike sa svjetskim novinskim agencijama. Bio je to grad za sebe — simbol napretka, tehnološke ambicije i informacijske moći.

Političke promjene devedesetih i početak ekonomske tranzicije pokrenuli su spori, ali nepovratni pad Vjesnikovog carstva. Privatizacija i turbulentne promjene na medijskom tržištu postupno su ugasile njegov nekadašnji sjaj. Redakcije su jedna za drugom napuštale zgradu: Europapress Holding (danas Hanza Media) iselio se 2003., Večernji list preselio se u Buzin, a posljednji broj Vjesnika tiskan je 20. travnja 2012. godine. Konačni udarac stigao je 2022. gašenjem tiskare, čime je kompleks od 30.000 četvornih metara pretvoren u sablasni toranj — napušten, tih i prepušten propadanju. Neboder je postao simbolom svega što je pošlo po zlu: neuspješne privatizacije, propasti tiskanih medija i nesposobnosti države i privatnih dioničara da iskoriste njegov ogroman potencijal.

Godine propadanja i tračak nade

U godinama koje su uslijedile, neboder je postao zarobljenik neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Država je postala većinski vlasnik sa 61 posto udjela, dok su ostatak držale privatne tvrtke. Beskrajni pravni sporovi i nesređeno etažiranje zaustavili su bilo kakve ozbiljne planove obnove, ostavljajući golemi potencijal zgrade neiskorištenim. Jedini znak života dolazio je s 15. kata, odakle je nastavio emitirati Radio Laganini FM — posljednji medijski svjetionik unutar napuštenog betonskog diva. Ipak, činilo se da se stvari kreću nabolje kada je država konačno preuzela aktivniju ulogu, preselivši Fond za obnovu u dio kompleksa i dovršivši dugo odgađani proces etažiranja. To je ponovno otvorilo mogućnost revitalizacije i probudilo nadu u preporod.

Budućnost pretvorena u pepeo

Nada u novi život bila je opipljiva. Neslužbeno se govorilo o planovima za transformaciju “Čokoladnog tornja” u moderan poslovni centar, a stručnjaci za nekretnine, poput Bore Vujovića, hvalili su njegov “fantastičan potencijal” i prvorazrednu lokaciju na križanju Slavonske avenije i Savske ceste. Činilo se da će se div napokon probuditi iz dugog sna. No, sudbina je imala drugačije planove. Požar 17. studenog 2025., koji je, ironično, navodno započeo na istom 15. katu koji je bio posljednji bastion života u zgradi, izbrisao je sve te planove u samo nekoliko sati. Ognjena stihija ostavila je iza sebe samo crni kostur, kao tragičan spomenik jednoj slavnoj prošlosti i budućnosti koja je zauvijek zapisana u pepelu.