Globalna nestabilnost na Bliskom istoku mogla bi vrlo brzo utjecati na cijene gradnje i nekretnina u Hrvatskoj, piše Dnevnik.hr. Ključni rizik je moguća eskalacija sukoba u regiji Irana i blokada Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi oko petine svjetske nafte i ukapljenog plina.

podaci eurostata

Cijene najma divljaju: Hrvatska sa +17,6 posto rekorder EU-a

Posljedice se već osjećaju kroz rast cijena energenata, a to se gotovo automatski prelijeva na građevinski sektor, koji u velikoj mjeri ovisi o energiji. Kako upozorava stručnjak Saša Perko, proizvodnja osnovnih materijala poput čelika i cementa izravno reagira na svaku promjenu cijena goriva.

Poseban problem predstavlja i uvoz opreme, jer se dio materijala i komponenti i dalje nabavlja s udaljenih tržišta. Zbog skupljeg transporta, većih troškova osiguranja i nesigurnosti plovidbe, cijene instalacijske i električne opreme rastu, a rokovi isporuke postaju sve neizvjesniji.

Opća inflacija

Dodatni pritisak dolazi od proizvoda povezanih s naftom, pa tako asfalt i hidroizolacija među prvima reagiraju na rast cijene barela. Kada nafta prijeđe psihološku granicu od 100 dolara, troškovi takvih materijala brzo rastu, što posebno pogađa projekte s unaprijed definiranim cijenama.

Rat u tako važnoj regiji obično potiče opću inflaciju, što dodatno komplicira situaciju s kamatnim stopama i dostupnošću financiranja. Perko objašnjava da rat prvo diže cijene energije, a zatim pokreće širi inflacijski val u kojem kamatne stope na stambene kredite prestaju padati, a mogu i ponovno rasti.

Za investitore to znači skuplji i teže dostupan kapital, što usporava novu gradnju i svodi je na projekte koji mogu izdržati strože bankarske uvjete. Iako se nekretnine često smatraju “sigurnom lukom” u krizama, on smatra da taj efekt u Hrvatskoj ne treba precjenjivati jer cijene i dalje primarno formiraju domaća potražnja, turizam i ograničena ponuda.

Cijena rada

Istodobno raste i cijena rada, jer skuplji energenti povećavaju troškove života, što se prelijeva na zahtjeve za većim plaćama u sektoru koji već dulje vrijeme pati od nedostatka radne snage. Perko pritom ističe da trošak rada čini značajan dio ukupne cijene gradnje, ali obično raste s određenim vremenskim odmakom.

“Unutar jedne građevine trošak rada čini oko 35 do 45 posto ukupnog troška, ali važno je reći da rast plaća obično dolazi s odmakom od šest do dvanaest mjeseci. Materijali reagiraju puno brže, često odmah, a ponekad i uz dozu špekulacije proizvođača i distributera. Zato se udar na cijenu kvadrata najprije vidi u materijalima, a tek kasnije u rastu troška rada”, objašnjava.

End-to-end model

Dostupnost bez čekanja: novi standard konkurentnosti u zdravstvu

ne biraju metu

Napad može doći bilo kada – jeste li spremni na najgori scenarij?

Na pitanje može li ova kriza ubrzati prelazak na održive i lokalne materijale, Perko odgovara realistično navodeći da kriza može biti okidač, ali ne i razlog za brzu tranziciju. Prioritet industrije u trenutku potresa jest stabilizacija troškova, a održivi materijali u pravilu u startu povećavaju cijenu projekta, pa se takvi strateški zaokreti obično događaju tek nakon što se tržište smiri. Konačna procjena rasta cijena kvadrata u novogradnji uvelike ovisi o trajanju potencijalnog sukoba.

“Ako situacija potraje, mogli bismo gledati scenarij sličan razdoblju nakon ruskog napada na Ukrajinu, kada su cijene stambenih nekretnina u Hrvatskoj u nekoliko godina vrlo snažno rasle – grubom procjenom, reda veličine oko 60 % u četiri godine“, zaključuje Saša Perko.