Diplomirana novinarka, spisateljica, kolumnistica, skladateljica, tekstopisac. Sve su to zanimanja svestrane Milane Vlaović, čiji je nedavno objavljeni drugi roman “Bomboni od meda” već doživio pohvale struke i javnosti. Reakcijama na knjigu, kaže, izuzetno je zadovoljna iako priznaje da je kritike ionako ne mogu obeshrabriti. Sama je sebi, kako ističe, velik kritičar, a tuđa mišljenja usvaja samo ako zna da su dobronamjerna. Treći roman, otkriva Vlaović, već je u pripremi, no kako je riječ o dugotrajnom procesu, tek se, kaže, “krčka na laganoj vatri”. “Namjeravam prvo malo odmoriti jer sam na ‘Bombonima od meda’ intenzivno radila godinu i pol dana pa mi je potreban predah”, iskrena je Vlaović. Govoreći o svojim brojnim zanimanjima, priznaje da joj sva nisu jednako draga, ali su joj u određenim trenucima života bila izuzetno važna. “Nemoguće je sve raditi istodobno pa se uloge izmjenjuju, ali u svakom trenutku radim ponešto. Mogu reći da su ‘Bomboni od meda’ utjecali na to da se osjećam spisateljicom”, govori Vlaović.

Sama svoj šef
Glazbom se ipak, kako ističe, bavi puno dulje nego književnošću. Pjesme je tako počela pisati u trenutku kada se zbog života u inozemstvu nije mogla baviti ničim drugim, dok je za književnost, kaže, u svojim očima još bila premlada i neiskusna. S druge strane novinarstvo, kolumne i intervjui uvijek je vesele jer, kako naglašava, ima otvorene ruke u biranju tema i sugovornika. Uza sve to Vlaović je supruga i majka troje djece pa progovara i o odgoju. “Djeca trebaju znati razlikovati dobro i zlo, što se smije, a što ne, koje je društveno prihvatljivo ponašanje. I moraju poštovati starije od sebe”, priča Milana, dodajući kako je s godinama ipak sve manje stroga prema djeci. S obzirom na brojne poslovne angažmane, Vlaović radi bez klasičnoga radnog vremena pa svaki dan treba unaprijed isplanirati. “To ima dobrih, ali i loših strana. Katkad je zgodno jer sam sama sebi šef, ali nekada i nezgodno jer puno radim kod kuće, što moja djeca ne mogu razumjeti. Nemam tipičan dan”, govori. Kada pak ulovi malo slobodnog vremena, najčešće ga, kaže, provodi čitajući, gledajući filmove ili plešući s kćeri. Zbog nogometne karijere supruga Gorana obitelj Vlaović često je selila, a živjeli su u nekoliko zemalja. Iako su se skrasili u Zagrebu, no kada bi za život ponovno morala odabrati neki grad, izabrala bi Atenu, u kojoj je, prisjeća se, najbolje organizirala život svoje obitelji. “Bilo nam je te četiri godine jako lijepo. Odgovarala mi je klima jer ljeta koja su prevruća nismo provodili tamo, a ostatak godine vrijeme je ugodno”, ističe.

Genetika je (IPAK) presudna
Dobar izgled Vlaović može zahvaliti redovitom vježbanju i zdravom životu, no presudna je, smatra, ipak genetika. Kada je pak u pitanju odijevanje, mnogi će je proglasiti “ženom sa stilom”. Ističe kako tijekom večernjih izlazaka preferira eleganciju s modernim detaljima, dok dnevno prednost daje komfornim odjevnim kombinacijama rokerskog stila i romantike. “Dobitna odjevna kombinacija za mene je ona u kojoj se dobro osjećam. Važno je da nosim odjeću, a ne da odjeća pokriva mene i moju osobnost. Katkad bez šminke, u trenirci, izađem u park, do dućana, na tržnicu. Tada me nitko ne prepoznaje pa je to dodatni plus takvim ležernim izlascima”, priča Vlaović. Dizajnersku odjeću miješa s odjećom bez potpisa, a rukovodi se, kaže, samo pitanjem hoće li nešto nositi dugo. Domaću modnu scenu prati tek povremeno. “Mislim da su neki kreatori uspjeli postići prepoznatljivost i vlastiti modni identitet”, priča Vlaović. Kada je u pitanju nogomet, priznaje kako ga prati samo onda kada igra reprezentacija.

Upravo čitam…

… priče autora koje je okupio Nik Hornby, a djelo se zove “Razgovor s anđelom”. Pročitala sam prije toga Susan Sontag “U Americi” i Muharema Bazdulja “Sjetva soli”. Volim i domaće i strane pisce, ne činim razlike u vezi s tim.

Od pisaca osobito cijenim…
… Ivu Andrića, na njemu sam odrasla i njegovu sam pripovijetku “Olujaci” odabrala kao temu svoga maturalnog rada. Od suvremenih pisaca izdvajam Miljenka Jergovića, Antu Tomića, Boru Dežulovića, Julijanu Matanović, Borislava Pekića.

Volim slušati…
… osamdesete su u mom životu važne jer sam tada stasala tako da mi je glazba iz tog vremena, strana i domaća, najviše prirasla srcu. Obožavam Princea, Bryana Ferryja, Davida Bowiea, Talking Heads, Siouxie and the Banshees.

Volim gledati…
… upravo sam gledala “Kraljev govor”, film pomalo komorne atmosfere, sporog ritma. Pun je izvrsnih dijaloga, s briljantnom glumačkom postavom. Drago mi je da je postigao velik uspjeh.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe