Jeste li se ikada upitali zbog čega uglavnom bogati voze hibridne automobile? Guverner Kalifornije Arnold Schwarzenegger, Brad Pitt, Cameron Diaz i princ Charles, primjerice, uživaju u svojim novim vozilima, propagirajući tako ideju za očuvanje klime. No, oni time – vjerojatno nesvjesno – daju poruku da hibridni automobili ipak nisu za svačiji džep. International Herald Tribune napravio je usporedbu cijena rent-a-car vozila i zaključio da se u Parizu cijene najma hibridnog auta kreću između 474 i 647 eura, a običnog auta 313 eura. U Rimu je omjer 634 naprema 445 eura u korist hibrida, dok je u New Yorku najam hibridnog automobila 200 dolara skuplji od najma običnog auta. Približna razlika može se naći i kod kupnje hibridnog autmobila. Novi model Forda kreće se između 18 i 24 tisuće dolara. Isti model s hibridnom tehnologijom kreće se od 25 do 27 tisuća. Hibridna tehnologija očito je još uvijek previše skupa za široku uporabu. Mnoge zemlje nastoje to kompenzirati smanjenjem trošarina i poreznih nameta, ali ni to često nije dovoljno da se automobili koji čuvaju čisti zrak i bore se protiv globalnog zatopljenja postanu dostupni širokom krugu potrošača.

U šest modela testitanih u SAD, ni jedan nije opravdao visoku cijenu eventualnom uštedom goriva ili poreznim olakšicama. Ni nakon pet godina i 75 tisuća prijeđenih kilometara ušteda nije kompenzirala visoku cijenu. Dapače, dodatni troškovi korištena tog automobila, pored visoke kupovne cijene, sezali su i do 13 tisuća dolara tijekom prvih pet godina. Jedna studija navodi kako su neke porezne olakšice i druge inicijative ublažile tu visoku cijenu hibrida onima koji su premni žrtvovati toliku količinu novca.“Ali”, zaključuje se u studiji, “onima koji žele kupiti hibrid prvenstveno zbog financijskih razloga, to se neće isplatiti”. Proizvođači tvrde kako visoke cijene hibrida nisu rezultat njihove želje za ekstra profitom, nego rezultat visokih troškova proizvodnje. Zadnji izvještaj konzultantske kuće Sanford C. Bernstein otkriva da je proizvodnja hibrida skuplja od proizvodnje konvencionalnih automobila od 4500 do 6000 dolara. No to je samo dijelom zbog toga što oni sadrže više dijelova i više metala. Većim dijelom to ovisi o tržištu koje je trenutno premalo da bi opravdao niže cijene. Veća proizvodnja spustila bi cijene. “Ove dvije stvari idu ruku pod ruku”, kaže Marten Wikforss, potpredsjednik za odnose s javnošću Volvo Grupe. Prosječna dodatna cijena koju su kupci hibrida voljni platiti za takvo vozilo iznosi oko 2400 dolara, stoji u istraživanju J.D.Powera. Neke zemlje i gradovi razmišljaju o uvođenju dodatnih mjera za špoticanje vozača da ipak kupe hibrid.

U Britaniji, na primjer, cestarine su povezane s emisijom ugljičnog dioksida. Hibridi mogu voziti u centar Londona besplatno, za razkliku od ostalih automobila koji moraju plaćati između devet i 12 funti. Nije onda ni čudo što je IKEA najavila da će u Britaniji prijeći na korištenje Hondi Civic hibrid, umjesto Škoda. U SAD-u potrošači primaju poreznu olakšicu između 2200 i 3000 dolara pri kupnji hibrida, iako to nije dovoljno da se ublaži velika razlika u cijeni između hibridnog u konvencionalnog autmobila. Podizanje cijena goriva moglo bi prebvagnuti kod nekih potrošača, budući da hibridi troše znatno manje goriva i tijekom godina korištenja mogli bi nadoknaditi razliku u cijeni. “Kad god porastu cijene goriva, poveća se prodaja hibrida”, kaže jedan direktor Forda.S druge strane, neadekvatne inicijative mogu uništiti tržište hibrida. U Singapuru hibridi koštaju 20 do 30 posto više od običnih modela, i vlasnici moraju plaćati veliku trošarinu koja se računa po snazi motora, a ne po emisiji štetnih plinova. Postoji “zelena” lakšica, ali ona nije dovoljna za za smanjenje troškova. Kao rezulat, navodi se činjenica da je u Singapuru prodano samo 200 privatnih hibrida, a mnogi distributeri prestali su prodavati hibride, uzimajući samo posebne narudžbe. Neki proizvođači odlaze korak dalje u poboljšanju uvjeta za prodaju hibrida, pa tako uvode dizel hibride čija bi znatnija ušteda goriva ipak natjerala kupce da plate nešto višu cijenu. “Današnje olakšice su veoma velike, ali teško je očekivati da će se još dugo zadržati”, kaže Wikforss iz Volva koji proizvodi dizelske hibride za kamione i autobuse. “Razvijamo tehnologiju koja neće zahtijevati tolike olakšice.” To će biti lakše za autobuse koji su u stalnoj uporabi: trećina troškova autobusne kompanije odlazi na gorivo. Ali kako osigurati hibrid koji bi mogao kupiti običan potrošač koji putuje svakodnevno na posao. Ako bi samo slavni vozili hibride, smanjenje emisije štetnih plinova ne bi bilo značajno.