Kad je TIME 2002. godine zamolio Cynthiju Cooper za intervju – njezin prvi nakon što je otkrila veliku prijevaru u računovodstvu WorldComa, koja je okončana gubitkom od 9 milijardi dolara i zatvaranjem pet direktora, uključivši i predsjednika uprave Bernieja Ebbersa – nije bila oduševljena našim pozivom. Kao zaposlenica WorldComa, Cooper nije imala namjeru ići u javnost (član Kongresa dostavio je novinarima zapisnik sa saslušanja), i drama koju je proživljavala iznutra dovela je do propasti tvrtke koju je voljela. Cooper je popustila nakon što smo joj rekli da je želimo upoznati s druge dviej slavne žene u tom trenutku: Coleen Rowley, “zviždačica” FBI-ja iz Minneapolisa i Sherron Watkins, Enronova “zviždačica”. Sve tri žene bile su Timeove osobe godine. Pa ipak bilo je nekih stvari koje Cooper nije mogla tada reći, budući da je Ministarstvo pravosuđa u to vrijeme intenzivno istraživalo tvrtku. Sada je Cooper cijelu, intrigantnu priču iznijela u novoj knjizi “Neuobičajene okolnosti: putovanje korporativne zviždačice”.

TIME: Većina “zviždača” kaže da ne bi ponovila ono što su učinili. Mnogi bivaju izolirani, depresivni i nezaposleni. Biste li to opet učinili, na isti način?
Cooper: Da, bih. Doista sam se našla na raskrižju s kojeg je samo jedan pravi put. Vjerujem da bi bilo korisno shvatiti što “zviždači” prolaze i zato sam to poglavlje uvrstila u svoju knjigu.

U knjizi uspjeli ste zadržati iznenađujuću količinu suosjećanja za sve upletene u prijevaru, pa čak i najgore među njima, poput potpredsjednika uprave Scotta Sullivana. Je li to bilo teško postići?
– Bilo je lako suosjećati s ulagačima. WorldCom je bila jedina tvrtka s popisa 500 najuspješnijih iz države Mississippi. Čak su i moji roditelji kupili dionice. Nije uvijek lako suosjećati s ljudima koji su počinili priejvaru. Ali željela sam dozvoliti čitateljima da se postave u poziciju aktera prijevare. Kako bi smanjili mogućnost prijevare, moramo razmjeti što motivira ljude da se upuštaju u takve aktvnosti. Neki od tih ljudi bili su prosječnin građani, ne previše drukčiji od nas.

Dok ste otkrivali prijevaru, činilo se da vas gomile utjecajnih ljudi tapšaju po ramenima i govore vam da ne trebate brinuti. Ali ipak ste slušali glas u svojoj glavi. Kako namjeravate usaditi tu kvalitetu u glave svojih kćeri?
– Važno je pronaći tu hrabrost duboko u sebi, što nije uvijek lagano. Moja majka je znala govoriti, nikad nemoj dozvoliti da te zastrašuju. To je usađeno u meni i vjerujem da je pomoglo.

Broker iz francuske banke Société Générale uhićen je neki dan pod optužbom da je navodno organizirano prijevaru tešku sedam milijardi dolara. Vidite li neke sličnosti u toj priči s vašim iskustvom?
– Da, vidim neke sličnosti. Prijevare obično počinju kao male i kasnije počnu rasti. Ljudi opravdavaju svoje odluke. Bit će zanimljivo vidjeti je li tu bilo nekih tajnih ugovora. To je jedna pogodnost u svim velikim prijevarama koje sam vidjela: postoji tajni ugovor koji veže neke od najviših čelnika u kompaniji. Tako zaobilazite vanjski nadzor.

Zbog čega ste napustili WorldCom 2004. godine?
– Bila sam više nego spremna za novi početak. Većina “zviždača” napušta kompaniju u roku od godine dana. Ja sam ostala dvije godine dok MCI nije izašao iz bankrota. Znala sam da će nakon mog odlaska mnogo mojih suradnika dobiti otkaz. Stoga sam ostala dok oni nisu pronašli druge poslove.

Scott Sullivan snosio je puno veću odgovornost za prijevare od Ebbersa. No, on je dobio samo pet godina, budući da je surađivao s tužiteljstvom. Mislite da je to pošteno?
– Mnogi kriminalci koji počine nasilna djela, uključivši silovanje i ubojstvo, dobiju manje kazne. Po mom mišljenju, Kongres je trebao još jednom analizirati presude kako bi se uvjerio da su ispunjene njegove namjere.

Koja je najčešća zabluda koju ljudi imaju o propasti WorldComa?
– Mnogi ljudi misle da je prijevara uzruokovala propast WorldComa. Po mom mišljenju, ni prijevara ni otkriće prijevare nisu prouzročili pad. Dionice kompanije pale sa 64 dolara u lipnju 1999. godine na 83 centa u trenutku kad je kompanija objavila izvješće o poslovanju. Mislim da trebamo razumjeti ulogu nekih korporativnih odluka – opterećivanje kompanije dugovima, loše akvizicije, Internetmanija koja je poharala zemlju i implozija telekom sektora u cjelini.

Promo

U biznisu posljednjih godina stalna samo mijena jest. Kako izgraditi otpornost?

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Kad smo razgovarali 2002. godine, rekli ste da niste dobili nikakvu zahvalu od vodećih ljudi WorldComa. Je li to još uvijek tako?
– Znate, bilo je mnogo ljudi u kompaniji koji su mi zahvaljivali, davali podršku, a primala sam i pisma od stotina ljudi izvan kompanije, naročito nakon članka u Timeu.

Znači, odgovor je i dalje “ne”.
– (Smijeh) Ionako to nisam radila radi zahvale.