Brzo su prošle tri godine od kada je izašao Maxon. Pola pjesama s albuma bili su hit singovi iako ta institucija hit singlova više nije imala smisla kada se većini stvari s albuma jednostavno niste mogli oduprijeti. Ponekad bih pomislio da su mi jednostavno dosadile i da bi najzdravije bilo da izdaju više taj novi materijal. No, zabludu shvatim svaki put kada nenadano naletim na neke starije stvari. “Alles gut”, “Nostalgična”, “Odjeb je lansiran”, “ST stanje uma” i mnoge druge jednostavno su besmrtne i nikada neće dosaditi. Tako će biti i s novim albumom, “Galerija Tutnplok”. Većinu će pjesama zavoljeti radio postaje prije nego što ih promovira neki spot ili se formalno proglase singlom. Kladim se da većina vas koji se ne smatrate klasičnim obožavateljima TBF-a već znate refrene i stihove nekoliko pjesama s Galerije. Veselo prepričavate ljudima Marinu neobičnu ljubavnu priču iz “Fantastične” ili hodate gradom i nesvjesno pjevušite: … tu du du nema nam pomoći tu du du du du du tu du du du du…Što reći o Saši? Čovjek je ponovno istresao tonu genijalnih stihova u kojima kroz pozitivnu zajebanciju i crnjake raskrinkava sve. Sve vrste beštija, ljudskih surogata, zle kapitalističke mašine, umjetne inteligencije, sebe i sve nas. S druge strane smiješi nam se uobičajeni bezazleni TBF hedonizam, onaj najzdraviji. Možda nedostaje koji sample više, možda “Baze lete” nisu kao “Guzice i sise”, “Nema nikoga doma” nije dobra kao “Odjeb je lansiran”, a “Obnova” je mogla dobiti masniju produkciju. Nije ni bitno. Dobili smo još jedan TBF klasik na kojemu trio s uigranim bendom opušteno kroči prema najavljenoj apokalipsi, još uvijek buntovni, ali na neki zreliji način. Nakon nekoliko preslušavanja albuma palo mi je na pamet da su TBF nama nešto kao Jovanotti Talijanima. Slična retorika i sličan pop/rock/funk bendovski pristup glazbi.
(Dražen Smaranduj/Vip.music.hr)