Digitalni srednjovjekovni grad. Koliko god ovaj opis bio oksimoron, ponajbolje pristaje Tallinnu – glavnom gradu Estonije. Bajkoviti grad na Baltičkom moru najjače je gospodarsko središte nevelike Estonije poznato po veoma ugodnom življenju zbog mnoštva parkova, jezera i nepreizgrađenosti prostora. U gradu čiji je cijeli stari dio pod UNESCO-ovom zaštitom istovremeno u restoranu možete jesti “specijalitete” iz srednjeg vijeka i besplatno surfati internetom i čak sklapati ugovore jer u potpunosti funkcionira institucija digitalnog potpisa. Osoblje obučeno u odjeću seljaka srednjeg vijeka na tečnom engleskom u čudu će vas pitati što je to krumpir ako ga pokušate naručiti i objasniti da “to” nije postojalo u Europi 14. stoljeća, a odmah zatim vam uz svijetlost svijeća provući karticu kroz čitač kako bi naplatili ručak. “Prednost malih je brža mogućnost promjena i prilagođavanja”, kaže Vaino Olev, direktor IT odjela Tallinna. I upravo na toj paradigmi Estonija sa svojih 1,3 milijuna stanovnika i glavnim gradom od 400 tisuća žitelja temelji svoj razvoj. U zemlji koja je površinom veća od Belgije ili Nizozemske, ali ima 16 puta manje stanovnika, birokracija se svodi na najmanju moguću razinu. Odnosi državne i lokalne uprave gotovo u potpunosti funkcioniraju putem Interneta. Strateška odrednica besplatno je korištenje Interneta za građane koje plaća uprava. U Tallinnu tako postoji 361 točka za bežični internet dostupan svakome. Preko mobitela, laptopa i kućnih računala postavljaju se pitanja, sklapaju ugovori, dobivaju dozvole, provjeravaja uspjeh djece u školi, saznaje koliko kasni autobus, podnose prijave poreza. Zbog organizacije uprave na digitalni način na rješenje po godišnjoj prijavi poreza na dohodak čeka se pet (5) radnih dana, a Poglavarstvo Tallinna ima samo jedan primjerak svojih odluka na papiru – za arhivu. I gradska i državna vlast postigle su zavidnu razinu transparentnosti kroz digitalizaciju. Slično kao i glavni grad Hrvatske, Tallinn zbog stranih investicija i jedne od najprometnijih luka na Baltičkom moru čini polovicu ekonomije Estonije koja je jedna od najkonkurentnijih zemlja Europske unije. No ubrzani rast, porast plaća od 20 posto i gotovo nulta stopa zaposlenosti ima i svoju tamniju stranu. Inflacija od 11,7 posto usporila je ekonomiju, a cijene su postale glavna teme ove godine. Prosječna plaća dosegla je 800 eura, ali slično kao i Hrvatskoj, umirovljenici su najmanje profitirali – mirovine su ostale na razini od 300 eura. S druge strane, rast cijena hrane narastao je 15 posto u odnosu na 2007. godinu. Kada smo ovoga mjeseca posjetili Tallinn, prosječna cijena piva u nekom od restorana bila je oko 22 kune, a pizza kao ultimativni svjetski “benchmark” brze hrane stajala je oko 65 kuna. Odjeća i obuća u dućanima je desetak posto skuplja od našeg prosjeka, s tim da nismo vidjeli rasprodaje. Najviše se zarađuje na suvenirima, pa tako najobičniji upaljač s otisnutim imenom Tallinna stoji 22,5 kuna.

Visoki stupanj konkurentnosti dobiven je i privatizacijom, ali je i ona također dijelom utjecala na rast cijena u glavnom gradu. Tallinn je privatizirao gotovo sve svoje gradske komunalne kompanije. U vodovodu im je ostalo 35 posto, na deponiju otpada 40 posto, plin im dobavlja kći Gazproma, odvoz otpada u svakom distriktu radi drugi privatni koncesionar, u toplani je Gradu ostalo 30-ak posto vlasništva, parkiranje naplaćuje privatni koncesionar za korist grada. Jedino gdje imaju čisti vlasnički udio gradski je prijevoz, koji se sastoji od tramvaja i autobusa. Na nekim linijama i tu se pojavila privatna konkurencija. “Da sada idemo u privatizaciju, radili bismo je drugačije. Pogriješili smo najviše na vodi jer smo kroz udio u kompaniji prodali i cijevi. Kod toplane smo prodali samo koncesiju, a zadržali infrastrukturu i smatramo da je to ispravan put. Investitori ipak primarno gledaju svoj profit, a mi problem rješavamo na način da ne mogu bez naše suglasnosti dizati cijene”, kaže Deniss Boroditš, zamjenik gradonačelnika. Na usporedbu da je cijena vode u Zagrebu 1,5 eura, samo se namrštio i rekao da je kod njih viša. Brzo je zatvorio tu temu i okrenuo se na investicije koje grad mora napraviti. Opći rast cijena građanima Tallinna donio je i prekid jednog trenda kojeg su se nakon početne euforije u potpunosti zasitili. Tallinn je do prošle godine bio na glasu kao grad za opijanje i lumpovanje u koji su zbog niskih cijena dolazili Englezi, Šveđani i Norvežani. Taj trend zaustavljen je iako su još po cijenama pića jeftiniji od svojih sjevernih susjeda. Britanci koji su dolazili u Tallinn na momačke večeri, zbog jeftinijih letova, preselili su se u Rigu, koja je sada “in”. Tallinn zbog svojih prirodnih ljepota i činjenice da ne morate ući ni u jedno sredstvo javnog prijevoza, bilo da želite razgledavati ili se zabavljati u nekom od restorana, pubova ili klubova, bilježi oko četiri milijuna turista godišenje. Dnevno u luku pristaje 40 trajekata iz Helsinkija i Stockholma. Ali sada se struktura turista mjenja. “Bilježimo više gostiju iz Skandinavije i Amerike koji su željni razgledavanja, dužeg boravka i posjećivanje povijesnih i kulturnih destinacija”, rekla je glasnogovornica Turističke zajednice za lokalni Baltic Times. Koliko je građanima Tallinna dosadilo zabijanje u pijane Engleze i druge strance koji su dolazili u grad isključivo radi zabave, možda najbolje svjedoči slučaj kada nas je na ulici zaustavio jedan čistač moleći cigaretu. Kada je čuo engleski jezik (iako ga sam ne zna pričati), namrgodio se i upitao: “Englišman.” Negativni odgovor i dodatak da smo iz Hrvatske promijenio mu je raspoloženje. Gestikulirajući je upitao je li se Hrvatska razišla sa Srbijom. Kada je na to dobio potvrdan odgovor, srdačno nam je stisnuo ruku i potapšao po ramenu govoreći: “Good, good.”

Njegova reakcija vjerojatno nema baš previše veze s poznavanjem povijesnih prilika između Srbije i Hrvatske, nego je zbog odnosa Estonaca s Rusijom – njihovim povijesno najčešćim okupatorom, uz Švedsku i Dansku. Rusko pitanje Estonci ne prezentiraju turistima i uglavnom je svatko odmahivao rukom i mijenjao temu kad se poveo razgovor o tome. U Estoniji nakon raspada SSSR-a 30 posto stanovnika čine Rusi, a u Tallinnu je čak polovica stanovništva rusko. Ali ih Estonci nikada ne zovu Rusima, nego “ljudima koji govore ruski”. Problem je kulminirao prije točno godinu dana kada su Estonci odlučili preseliti brončanu statuu ruskog vojnika iz Tallinna na vojno groblje. Za Estonce je on bio simbol okupacije, a Rusima simbol oslobođenja. Konkretne posljedice na ekonomiju i odnose vide se i danas. Primjerice, do prošle godine Tallinn je bio prometom najveća luka Baltika, a nakon sukoba u 2007. godini bilježi pad od devet posto i pad na treće mjesto po prometu. Istovremeno, ruski St. Petersburg bilježi lani rast od 11 posto, a Primorsk 12 posto. Latvijska Klaipeda je rasla 16 posto. Promet određenim teretima je prepolovljen jer su Rusi odabrali druge luke, a da nije turista pad bi bio i značajniji. Nakon micanja vojnika grad je počeo izdavati i tjedne novine na ruskom jeziku uz one na estonskom. U Poglavarstvu su zaposlene i osobe za odnose s “ljudima koji govore ruski”, te se općenito želi popraviti suživot. No kolike su razlike prisutne svjedoči i činjenica da u novinama istog izdavača nema nijednog identičnog, samo prevedenog članka. Iako žive u istom gradu, procjena je da su teme koje zanimaju dvije skupine potpuno različite. Tallinn je sve u svemu ugodan i prelijep grad. U starom gradu s brojnim znamenitostima sve je besprijekorno uređeno u stilu srednjeg vijeka. Ne može se pronaći derutna fasada ili ona išarana grafitima jer gradska uprava intezivno financira i uređenje fasada i dvorišta. Tallinn je grad s 188 povijesnih građevine i još dvije tisuće koje se smatraju zaštićenim kulturnim i arhitektonskim dobrom. No kao i u svakom gradu, ispod površine se krije i jedna druga kompleksna slika življenja i međuljudskih odnosa. Kao i što i jedna prelijepa zgrada na glavnom trgu izgleda savršeno izvana. Unutra ipak nema tople vode, podovi su u kombinaciji zemlje i drva, a toalet je jedan na dva kata.

Grad kojim vladaju mladi dužnosnici

Bivši gradonačelnik Tallinna Juri Ratas imao je 25 godina kada je stupio na tu funkciju. Sada ima 28 i potpredsjednik je državnog parlamenta. Zamjenik gradonačelnika Deniss Boroditš ima 28 godina, Tarmo Lausing, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća i jedan od glavnih operativaca, ima 25 godina. Najmlađi član gradskog vijeća ima 19 godina. Iako je sadašnji gradonačelnik Edgar Savissar u poznijim godinama, njegovi pomoćnici i gradska uprava u velikoj su mjeri ljudi između 20 i 30 godina. Konkretan odogovor kako su mladi ljudi postigli tako visoke pozicije u administraciji nismo uspjeli dobiti.

Estonci u kućama, Rusi u derutnim zgradama

Ljudi koji govore ruski naseljeni su u Estoniju između 1940. i 1994. godine u zamjenu za sto tisuća Estonaca poslanih u Sibir, žive zasebni život u gradu, ne govore estonski, samim time država im ne da državljanstvo, a dvostruko državljanstvo ne mogu imati. Dok Estonci žive u niskim kućama, u skladu s prirodom, udaljeni jedni od drugih, Rusi su u tipično socrealističnim mastodonskim zgradama koje iskaču iz urbane tipologije srednjovjekovnog grada. Sretniji imaju svojevrsne ‘sive’ putovnice s kojima mogu putovati, ali većina ih je u nekom čudnom obespravljenom statusu quo, ne mogu dobiti dokumente u zemlji u kojoj su rođeni.

Promo

U biznisu posljednjih godina stalna samo mijena jest. Kako izgraditi otpornost?

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe