Kako bismo shvatili da svjetske elite reagiraju na globalnu krizu kakva vlada u svijetu, poučno je promatrati igrača kao što je Timothy Geithner u akciji. Predsjednik newyorške Federal Reserve Bank bio je u središtu tajnovitih napora da se ublaži kreditni kolaps u SAD-u, da sanira krizu koja je srušila Bear Stearns, kao što je sanirala i mnoge krize prije ove. Vitak i mladolik Geithner stilom odudara od atmosfere monumentalnog ureda, uređenog u stilu srednjovjekovnog mauzoleja. Pa ipak, njegova brzina i promućurnost čine ga idealnom osobom za posao jednog od najmoćnijih ljudi u svijetu financija. Zato što se kamatne stope mijenjaju i infuzije gotova novca imaju manji utjecaj na tržište nego prije, utjecaj središnje banke u praksi je ograničeniji nego prije. U današnjem svijetu ni jedna institucija, pa čak ni američki Fed, nije dovoljno snažna da obuzda krizu. Uspješni bankari danas ovise o onome što Geithner naziva “moći različitom od formalnog autoriteta institucije”. U razgovaru tijekom mog istraživanja za knjigu “Superclass”, Geithner je skicirao do fascinantnih detalja način na koji se svjetske elite moći okupljaju kad dođe do potresa na tržištu. Prisjećajući se prethodne krize na svjetskom tržištu osiguranja koju je pomogao obuzdati, Geithner kaže da je Fed okupio vođe 14 najvećih svjetskih financijskih kuća iz pet zemalja, koji su predstavljali 95 posto svih aktivnosti na svjetskom tržištu. Švicarci su bili tamo, Nijemci i Britanci također. Zanimljivo, Azijaca nije bilo, pa čak ni Japanaca. Predsjednik Uprave Goldman Sachsa Lloyd Blankfein u šali ih je nazvao “14 obitelji”, kao u Coppolinu Kumu. “Rekli smo im: vi momci morate riješiti problem. Recite nam kako to namjeravate učiniti i mi ćemo osigurati osnovne uvjete kako bismo izbjegli da upadnete u probleme. Znate da ako vi sami krenete, svi će vas slijediti”, naglasio je Geithner.

Nema pravila, nema dokumenata
Nije bilo ničega napismeno, nije bilo pravila i formalnog postupka. I dok nitko nije tjerao Fed na akciju, on je svima na tržištu dao do znanja da je u akciji. Ljepota svega bila je u apsolutnoj efikasnosti, u onome što velike kmpanije s globalnim utjecajem mogu postići, i to brzo – s izvršnim odborom od samo četiri člana koji su tjedno održavali telefonske konferencijue dok kriza nije prošla. “Nije bilo formalnog mehanizma kojim bismo prisilili ikoga na tržištu da riješi krizu, stoga smo ga morali izmisliti. Glavni je preduvjet u tome da morate imati bezgraničnu suradnju. To znači da ona mora biti univerzalna, da mora obuhvaćati svaki zakon ili svaku instituciju”, rekao je Geithner. “Morate samo okupiti kritičnu masu pravih igrača. Ovo je mnogo manje svijet nego u prošlosti.” Ljudi koje je Geithner nedavno bili pozvao da rješavaju krizu, plus nekoliko tisuća poput njih, ne samo u biznisu i financijama, već i u politici, umjetnosti, nevladinim organizacijama i drugim sektorima, dio su globalne elite koja je nastala u proteklih nekoliko desetljeća. Nazivam ih “superklasom”. Oni imaju širu moć od bilo koje druge grupe na planetu. Svaki od njegovih pripadnika ističe se sposobnošću da svakodnevno utječe na živote milijuna ljudi u zemljama širom svijeta. Svaki od njih aktivno primjenjuje svoju moć i često je uvećava razvijanjem odnosa s drugim pripadnicima superklasa. Ova nova klasa elita mnogo je brža i probojnija od prethodnih elita u prošlosti. Doba dugovječne naslijeđene moći sada je iza nas – da bi netko bio pripadnik nove superklase mora zadržati moć dovoljno dugo da se osjeti njegov utjecaj, bilo da je to u uvođenju revolucionarnih procesa ili pokretanja revolucionarnog web sajta. Pa kako onda netko postaje pripadnik elite? Kao i obično, bogatstvo pomaže. Mnogi članovi superklase su imućni, imućniji od bilo koje elite u povijesti. Najmoćnijih deset posto stanovništva kontrolira 85 posto svjetskog bogatstva.

Ali bogatstvo je samo jedan dio jednadžbe. Moć je valuta svake istinske elite i ako želimo razumjeti superklase, moramo analizirati one čija moć prelazi granice – što je jedan od čimbenika koji ih razlikuje od povijesnih elita, čiji je utjecaj uglavnom bio ograničen na naciju ili čak i uže od toga. Predsjednik Uprave ExxonMobila Rex Tillerson vodi poslove u 180 zemalja, što je neusporediv napredak u odnosu na naftna polja u Pennsylvaniji i američkog tržišta kerozina odakle je osnivač kompanije, John D. Rockefeller, krenuo u izgradnju modernog multinacionalnog diva. Nema spora da takva grupa supermoćnih postoji. Ona uključuje vođe najvećih financijskih institucija, onih 14 familija o kojima je Blankfein govorio, i još neke; najvećih 50 kontrolira imovinu od gotovo 50 bilijuna dolara. Lideri najvećih svjetskih korporacija također spadaju u ovu grupu; najviših 2000 ljudi upravlja sa gotovo 500 milijuna ljudi, ostvaruje 30 bilijuna prihoda od prodaje i ima imovinu vrjedniju od sto bilijuna. Popis uključuje i najviše državne dužnosnike s istinskim globalnim utjecajem: šefove država, vodeće diplomate i vojne zapovjednike, ali također i središnje bankare poput Geithnera i Bernakea, kao i njihove kolege kao što su guverner Kineske središnje banke Zhou Xiaochuan, ponovno izabran ovoga tjedna, te drugi visoki ekonomski dužnosnici odgovorni za svjetsku brzorastuću ekonomiju i za približno 1,5 bilijuna dolara rezervi.

2000 ljudi upravlja sa 500 milijuna
Njima se pridružuju i medijski moguli poput Ruperta Murdocha, čija svjetska mreža novina, web proizvoda, filmskih studija i televizijskih postoja svakodnevno dopire do stotina milijuna ljudi, ali i tehološki poduzetnici kao što je Facebook Wunderkind, 23-godišnji Mark Zuckerberg, čija kompanija redefinira značenje globalnog društva. Njima uz bok nalaze se i oni koji imaju različitu vrstu moći: vjerski vođe od pape do iranskog ajatolaha Hamneija, vjerojatno najmoćnijeg čovjeka na Bliskom istoku; klerici koji su ovladali medijima i tako dopiru do milijuna ljudi, među kojima se ističu latinskoamerički Luis Palau i egipatski “telemusliman”, bivši računovođa koji je postao religijska zvijezda, Amr Khaled. Kulturne ikone koriste svoj status slavnih osoba za aktivizam, poput Bona i Angeline Jolie, ali na popis bi dospjeli i teroristički vođe i drugi koji tvore elitu u sjeni, poput Osame bin Ladena ili nedavno uhićenog ruskog trgovca oružjem Viktora Bouta. Selekciju prolaze i tajkuni s rastućih tržišta: indijski industrijalac Ratan Tata, ruski oligarh Roman Abramovič, saudijski naftni investitor princ Alwaleed bin Talal i kineski kralj nekretnina Yang Huiyan. Globalizacija i u velikoj mjeri privatizacija, stvorile su superklasu. I obratno. Tijekom 60-ih prosječna internacionalna kompanija imala je stotinu zaposlenika; danas se broje u desecima tisuća. Pedesetih godina američki obrambeni establišment imao je proračun veći od prihoda svih američkih kompanija zajedno; danas, iako je državni proračun za obranu realno veći, prodaja dviju globalnih američkih korporacija – Exxona i Wal-Marta – premašuje ga za više od pedeset posto. Ovakva koncentracija bogatstva i ekonomskog utjecaja pretvorila se u koncentraciju moći, što je trend potpomognut činjenicom da opada moć nacionalnih vlada u mnogim dijelovima svijeta. Porast transnacionalnih aktivnosti (podjednako privatnih i javnih), smanjenje državne intervencije na domaćim tržištima i smanjenje vojne sposobnosti svake države zbog iznimno visokih cijena ratovanja, sve to pridonijelo je smanjenju moći pojedine države. Umjesto toga, oni čije su organizacije namijenjene za globalnu aktivnost, poput multnacionalnih kompanija ili financijskih institucija (ili terorističkih grupa ili nevladinih organizacija), nalaze se u znatnoj prednosti u odnosu na pojedine vlade i njihove organizacije.

Sjetite se samo kako Gatesova fondacija godišnje donira 1,5 milijardi dolara za unaprjeđenje svjetskog zdravstva – to je otprilike godišnji budžet Svjetske zdravstvene organizacije. Kao što njihova moć raste, povećava se i opasnost od propasti; 2008. bila je krizna godina za ideje i institucije koje superklase predstavljaju – tržišta su padala, zalihe energije ponovno su se nacionalizirale, rastao je protekcionizam. Američki predsjednički kandidati ističu rastuću socijalnu nejednakost u SAD-u, u Kini je situacija još teža. U situaciji kad plaće predsjednika multinacionalnih kompanija 350 puta premašuju plaću zaposlenika – što je deseterostruko povećanje dispariteta u odnosu na 1970-e – sve je primjetnije nezadovoljstvo činjenicom da oni koji imaju moć ne koriste je dovoljno u podizanju kvalitete života u matičnim državama. Kratkoročno, jedina promjena koju vidimo jest širenje superklasa na nova područja. Indijci poput kralja čelika Lakshmija Mittala, braće milijardera Mukesha i Anila Ambanija i globalnog automagnata Ratana Tate pridružuju se stotinama superbogatih u Rusiji i Kini. Istovremeno, relativni utjecaj azijskih vlada i vojnih snaga također raste, gdje je Kina drugi najveći svjetski investitor u naoružanje, dok u Indiji izdvajanja za obranu rastu 40 posto u proteklih pet godina. Dakle, vjerojatnije je da će se superklase same promijeniti nego što će ih se moći obuzdati.

Gadafijev avion

Bliski kontakti pripadnika superklase omogućuju da se stabilizira svijet. Ali ne nužno. Jednom su razgovarali proizvođač zrakoplova i član senatskog Odbora za naoružavanje. ‘Ovo je moj prijedlog’, rekao je predsjednik uprave. ‘Želim prodati zrakoplov Gadafiju. Ali sankcije mi ne dopuštaju da ga prodam. Amerika želi tog tipa mrtvog. Dakle, ako mi SAD pomogne da prodam taj avion, ugradit ću u njega eksploziv i kada Gadafi bude letio preko Mediterana pritisnut ćemo tipku, i on je gotov. Ja sam realizirao posao. Svi su sretni.’ Srećom, razgovor se vodio 1990-ih godina, prije nego što su američki političari počeli zaobilaziti međunarodno pravo u ostvarivanju nacionalne sigurnosti. Kongresnik je odbacio prijedlog.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno