Benny Goodman rođen je 30. svibnja 1909. godine. , mešutim datum koji je zahvaljujući njemu ušao u povijest jazza šesnaesti je siječanj 1938. godine. Te nezaboravne večeri Benny Goodman je sa svojim big bandom, izašao na pozornicu Carnegie Halla. Po prvi puta su se s pozornice te ugledne simfonijske dvorane, tog bastiona klasične glazbe na Manhattanu, čuli zvuci jazza, zvuci jednog swing-banda, prenosi Glas Amerike.

Malo je koncertnih postava tako impresivnih kao što je bila ta, te večeri šesnaestog siječnja 1938. godine, na daskama Carnegie Halla: uz Goodmanov band, kvartet i trio i u njima, između ostalih, trubač Harry James, pijanisti Teddy Wilson i Jess Stacey, vibrafonist Lionel Hampton i bubnjar Gene Krupa, još i dodatni orkestra Counta Basieja, trubač Buck Clayton i saksofonist Lester Young. Kornetist Bobby Hackett također je bio tamo kao i nekoliko “Ellingtonijanca” – saksofonisti Harry Carney i Johnny Hodges te trubač Cootie Williams. Duke Ellington je bio u publici.Zadnja na programu te večeri bila je “Sing, Sing, Sing,” Louisa Prime. Benny Goodman ju je zvao “killer diller,” jer uvijek je publiku dizala na noge. Podigla ju je na noge i tada… Prvi put je publika u Carnegie Hallu zaplesala između redova.Povijesni Goodmanov koncert u Carnegie Hallu potvrdio je razdoblje swinga koje je on i otvorio tri godine ranije, točnije 21. kolovoza 1935. godine, nastupom u Palomar Ballroomu u Los Angelesu. Večer je počela mlako, sporijim skladbama, publika baš i nije bila zagrijana. Onda je Krupa Goodmanu dobacio: “Hej, ako ćemo propasti, daj da propadnemo svirajući barem ono što volimo.” Goodman se odlučio za jedan od fenomenalnih aranžmana Fletchera Hendersona. Urnebes koji je potom uslijedio bit će za Bennyja Goodmana, kako je sâm kasnije rekao, “najslađa buka cijelog mog života!” Skladba je bila “King Porter Stomp,” Jelly Roll Mortona. Ona će klarinetistu i band-leaderu Bennyju Goodmanu i donijeti naslov “Kralja swinga”… Rođen u jednoj od najopasnijih četvrti Chicaga, u siromašnoj obitelji, kao deveto od 12-ero djece, sa 12 godina već je profesionalno nastupao; sa trinaest je načinio prve snimke s Krupom i Teagardenom. Sa šesnaest, već je bio virtuoz i uzdržavao je obitelj, nakon smrti oca. G. 1934., osnovao je svoj prvi “big band” i iduće godine poveo ga na turneju, u potrazi za publikom za svoj band i svoju glazbu, koju je i našao u losangeleskom Palomaru. Šest mjeseci kasnije Goodman je već svjetski poznat kao “King of Swing”… Goodman nije bio ključan samo u predstavljanju jazza “mainstream” publici, već i u rušenju rasnih barijera kad je u svoj trio mnogo prije koncerta u Carnegie Hallu primio pijanista Teddyja Wilsona. Wilson je time postao prvi crnački glazbenik koji je javno nastupao s jednim do tada bjelačkim jazz bandom. Primit će Goodman 1936. godine i vibrafonista Lionela Hamptona, a samo godinu dana nakon Carnegieja i gitarista Charlieja Christiana. Naći i imati najbolje ljude, to je bilo jedino što je zanimalo Goodmana.